PREVENTIVA I ZDRAV ŽIVOT KUNIĆA

Održavanje zdravlja

Jedan redoviti sistematski pregled za očuvanje zdravlja vašeg kunića možete i sami učiniti.

Vaganje
Jednom tjedno mogli bi staviti kunića na vagu i zapisati izmjerenu težinu. Na taj način možete bolje prepoznati promjene u težini. Značajne promjene težine (više od 100 grama u jednom tjednu), a pogotovo kada se radi o gubitku težine, vrlo često ukazuju na neku bolest. Ako primjetite da se kunić konstantno deblja, a da je njegov period rasta već završen (s nekih 8 mjeseci starosti) to je znak da mu nedostaje sportskih aktivnosti ili jednostavno ima previše suhe gotove hrane na raspolaganju.

Dlaka i linjanje
Ogoljena koža bez dlake ili neke krastice na koži obično ukazuju na prisustvo nekih parazita ili gljivica. Neuredna dlaka ili ona koja je izgubila sjaj, također ukazuje na moguću bolest. Zdrav kunić ima gustu i sjajnu dlaku (kod starijih kunića dlaka ipak gubi sjaj).
Kunići koji žive u prirodi linjaju se dva puta godišnje kada im otpada zimska, a raste ljetna dlaka ili obrnuto. Kod kunića koji žive u stanu/kući proces linjanja nije tako intenzivan i traje nešto dulje vremena. U periodu linjanja im se dlaka na pojedinim djelovima tijela može prorijediti, ali samo vrlo rijetko potpuno otpasti. U periodu linjanja morate kunićima pomoći kako bi se riješili dlake koja otpada (četkanje, čupkanje), jer inače oni to mogu učiniti samo lizanjem, a dlaka koja završi kuniću u želucu, može biti vrlo opasna za njegovo zdravlje i život!
Vodite računa da je dlaka kunića prilagođena uvijek temperaturi na kojoj kunić živi. To znači da kunića koji je naviknut na sobnu temperaturu, ne smijete u zimi pustiti van na hladno da se malo istrči, jer će se prehladiti. Isto tako kunića koji stalno živi izvan kuće i ima debelu zimsku dlaku, ne smijete u zimi unijeti u toplu prostoriju, jer može dobiti toplinski udar.
Kunići sa dugom dlakom (angora, kašmir) moraju se redovito četkati i povremeno šišati. Oni se sami ne mogu dovoljno dobro očistiti.


Zubići
Kunić ima sjekutiće i kutnjake između kojih se nalazi međuprostor bez zubića. Zubići kunića rastu otprilike brzinom od 1cm mjesečno, što znači da ih kunić istom brzinom mora i trošiti da ne bi prerasli. Za trošenje sjekutića najpogodnije su grančice, a za trošenje kutnjaka sijeno. Sjekutiće možeti sami redovito pregledati. Kad je čeljust zatvorena, gornji sjekutići moraju stajati neznatno preko donjih.
Ako se otkinuo manji komadić sjekutića, trebate svakodnevno pratiti stanje. Jede li kunić i dalje normalno, i ako suprotni zubić (onome na kojem se otkinuo komadić) ne počne prerastati, tada će se stanje vrlo vjerojatno samo od sebe stabilizirati, a zbog uobičajenog trošenja zubića. Primjetite li da je neki od zubića počeo prerastati, veterinar će ga morati skratiti.
Kutnjake ne možete sami pregledati, ali zato možda raspoznati znakove koji mogu ukazati na probleme s kutnjacima, kao npr: pretjerano slinjenje (zeko ima vlažnu dlaku na bradici i vratu), mljackanje, ispadanje hrane iz usta.

Nos
Nosić kunića mora biti suh. Vlažan nosić, iscjedak ili kihanje, znaci su moguće prehlade ili eventualno alergije. Ne zanemarite te znakove. Kašnjenje u primjeni terapije, a pogotovo kad se radi o prehladi, omogućit će bakterijama širenje po cijelom organizmu.
Kada u zimi provjetravate prostoriju u kojoj borave kunići, izbjegnite da se tada u njoj nalaze kunići, jer se mogu prehladiti. Oni ne podnose nagle promjene temperature

Uši
Uši trebaju biti čiste, ne smije biti gnoja, niti se smiju perutati ili imati znakove nekih ozljeda. Uši si kunići i sami dobro čiste, ali ovnolikima ipak trebate ponekad pomoći u čišćenju. Uši nemojte čistiti štapićima za uši, jer će kunić na podražaj štapića zatresti glavicom, a onda mu možete ozlijediti slušni kanal. Bit će dovoljno zamotati prst u papirnatu maramicu i povući moguću prljavštinu prema van

Noktići
Kunići koji žive u stanu nemaju gdje trošiti noktiće, pa ih povremeno trebate odrezati. To možete i sami ili uz nečiju pomoć učiniti. Neka vam ipak prvi puta to pokaže netko iskusniji ili veterinar. Kunići na zadnjim capicama imaju po 4, a na prednjim 5 noktića, s time da je peti malo uvučen i obično sporije raste. Također, noktići na prednjim capicama rastu nešto brže nego na stražnjim, jer u prirodi kunići upravo prednjim nogicama kopaju tunele.
Prilikom rezanja, najbitnije je vidjeti do kuda dolazi krvna žilica. Nju ne smijete povrijediti. Kod kunića svijetle dlake, noktići su prozirni pa se žilica može lako uočiti. Ako su nokti tamni, pomoći će vam baterijska svjetiljka ispod noktiju i tada ćete žilicu moći uočiti. Prilikom rezanja ostavite još 5 do 7 mm noktića nakon završetka žilice. Ono što je dulje od toga odrežite.
Ukoliko prilikom rezanja zeko pomakne nogicu i vi unatoč svoj pažnji presječete žilicu, uzmite papirnatu maramicu ili nešto slično, te pritisnite na mjestu gdje noktić krvari. Ako imate flaster u spreju možete ranicu njime pošpricati (ali nikada ne špricati u smjeru glave!).
Za rezanje noktića trebate imati specijalne škarice koje baš za to služe.

Stražnje nogice
Odmaknite dlaku na donjoj strani stražnjih capica i pogledajte, da li ima nekih ranica ili krastica koje sliče na žuljeve, da li je koža crvenkasta i da li je otpala dlakica sa tog mjesta? Žuljevi su najčešće posljedica kretanja po tvrdom tepihu, tvrde podloge (piljevina) u kavezu, u kojem zeko mora provoditi većinu svog vremena, a pogotovo ako se podloga svakodnevno ne mijenja. WC-ić treba također svakodnevno čistiti, jer je mokraća kunića prilično agresivna, te može ubrzati nastajanje žuljeva

Guza
Guza kunića treba biti čista. Zamazana guza može ukazivati na proljev.

Ingvinalne žlijezde
Ako ste malo iskusniji sa svojim kunićem, možete mu povremeno pogledati i ingvinalne žlijezde. Nalaze se s lijeve i desne strane od guze i spolnih organa. Kunić si to u pravilu sam čisti, ali ako je recimo malo deblji to će mu biti teže, pa se u žlijezdama može nakupiti sekret koji bi trebali izvaditi uz pomoć štapića za uši namoćenih u ulje od gospine trave (kantarionovo ulje), ulje za bebe ili rivanol.
Kad kuniće mazite, opipajte im tijelo. Primjećujete li neke izrasline koje prije niste mogli napipati?

HIGIJENA

Kunići su vrlo čiste životinjice, čistije od mačaka. Nemaju nikakav miris, barem ne onaj koji ljudski nos može osjetiti. Kupanje se ne preporučuje, jer za to nema nikakve potrebe. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog krzna. Linjaju se svaka tri mjeseca, s time da je svako drugo linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vrijeme, kako ne bi progatuli previše svojih dlaka koje njihov probavni sustav, za razliku od mačaka, ne može probaviti, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.
Mnoge zabrinjavaju navike kunića po pitanju obavljanja nužde. Na sreću ni tu nema velikih problema. Kunićima je urođeno da te potrebe obavljaju na jednom mjestu. Obično izabiru kuteve gdje će vršiti nuždu i prilično ih je jednostavno "dresirati". U pravilu stariji kunići brže uče od onih koji su još vrlo mladi, ali neka vas to ne zabrinjava jer će i mala beba od nekoliko tjedana brzo stvoriti navike.
Kao stelja najbolje će poslužiti slama. Osim slame može se koristiti piljevina, hoblovina i drugi otpaci nastali obradom drveta (ne prašina i ne crnogorica). Nekim kunićima odgovara i pijesak za mačke, ali oprez: ako vaš kunić voli kopati to možda i nije najbolje rješenje jer udisanje prašine iz tog pijeska može dovesti do zdrastvenih problema. U tom slučaju dobro rješenje je prekriti pijesak sa nekom vrstom plastične mreže kako ne bi dolazio u direktan kontakt sa pijeskom. Postoji i poseban pijesak tj. stelja za kuniće, a u zadnje vrijeme ga se i u Hrvatskoj može nabaviti. Pogledajte po boljim pet shopovima. Možete koristiti i sijeno, ali ono služi i kao hrana pa ga je šteta tako upropastiti.
Najbolje bi bilo kada bi imao posebnu posudu (plitka, plastična tavica) u koju može obavljati nuždu, bez obzira da li se nalazi u kavezu ili je cijelo vrijeme slobodan. Veličina ovisi o veličini kunića, ali recimo za patuljastu pasminu dovoljno je i 25x25cm. Ako se nalazi u kavezu, stavite je na mjesto koje njemu najviše odgovara, tj. tamo gdje se prvi puta pomokri. Ako je kunić cijelo vrijeme slobodan, posudu za nuždu postavite u ugao prostorije ili u više njih, gdje najčešće boravi, npr. kuhinja i dnevni boravak. Ako imate balkon i to je vrlo povoljno mjesto. Ako su vrata zatvorena, on će sjesti pred vrata i strpljivo čekati dok ga netko ne pusti van. Balkon nikako nije dobro rješenje za zimsko vrijeme, jer nagle promjene temperature mogu dovesti zdravstvenih problema poput prehlade ili upale pluća.
Posude za nuždu potrebno je često čistiti, najmanje jednom dnevno, a najbolje prema potrebi. Zapamtite, oni su vrlo čiste životinjice i neočišćena posuda će ih odbijati. Mokraća može imati tamno narančastu boju i često je neugodna mirisa. Ako se i dogodi nezgoda izvan posude za nuždu, mirisi se najbolje uklanjaju običnim alkoholnim octom. Izmet su zapravo suhe kuglice, malo veće od zrna papra. Njima se često služe za obilježavanje svog teritorija, pa će ih, najvjerovatnije, biti i na "nepredviđenim" mjestima, tj. na mjestima koje on smatra važnima i koje želi obilježiti (najčešće oko svog kaveza ili posude za nuždu). To zapravo ne predstavlja veliki problem jer se "kuglice" lako pokupe metlicom i lopaticom, te ne ostavljaju nikakvog traga ili mirisa. Kunić će možda obaviti nuždu i na nekom njemu izuzetno važnom mjestu kojega želi obilježiti, npr. na kauču ili na dijelu kauča gdje njegovi vlasnici najčešće sjede. Možda je to mala cijena koju treba platiti za sva zadovoljstva koje vam zeko može pružiti.
Često vlasnici primjete da njihovi kunići ponekad jedu svoj izmet. To je sasvim normalna pojava i stručno se naziva koprofagija. To se događa jer prilikom primarne probave u fecesu ostaje i do 60% neiskorištenih vitamina B-kompleksa i nekih bakterija važnih za pravilnu probavu. Ponovnim konzumiranjem, kunić nadoknađuje prvi put "propušteno". Najčešće se radi o nešto mekšim i zelenijim "kuglicama" koje su i neugodnijeg mirisa od normalnih, a obično se događa tijekom noći i ujutro, odn. 4-5 sati nakon jela.
Što se tiče same dresure, najbolje je početi malim koracima. Čak i ako planirate držati svog kunića cijelo vrijeme slobodnim, treba početi sa nekom vrstom kaveza i posudicom za nuždu u njemu, te još jednom ili dvije izvan kaveza. Povremeno ga puštajte van i kako se bude navikavao na posudice, omogućavajte mu sve više i više slobodnog prostora za kretanje. Ako mokri u kutu kaveza u kojem se ne nalazi posudica, posudu premjestite u taj dio. Ispočetka ga pažljivo promatrajte kad je izvan kaveza. Ako ode u kut sobe gdje nema posudice i ako zauzme "karakterističnu" pozu sa podignutim repom, pljesnite rukama uz povik "ne". Nježno ga pogurajte prema kavezu ili posudici u sobi, ali na takav način da on to ne shvati kao kaznu. Nakon što prvi puta upotrijebi posudu, pohvalite ga i dajte mu neku omiljenu poslasticu. Ako je potrebno, postavite više posudica. Kako se bude privikavao, možete smanjivati njihov broj. Ako i dalje bude mokrio na mjestu gdje nema posude, budite spremni na kompromis i postavite je na to mjesto. Kako bi što prije naučili gdje im je wc, možete skupiti "kuglice" koje su ostavili na nekom drugom mjestu i staviti ih u posudicu za nuždu tj. na mjesto gdje želite da obavljaju nuždu. Možete staviti i staru krpu u kavez i kada se na njoj pomokre, premjestite je u posudu za nuždu izvan kaveza. Ako često mokre na nekom, po vas, izuzetno nezgodnom mjestu (npr. na kauču), opet možete pokušati s krpom iz kaveza koju zajedno s posudom za nuždu postavite na to mjesto, pa makar to bio i kauč. Velika je vjerojatnost da će se pomokriti baš u tu posudicu na kauču, te ju nakon toga možete premjestiti na za vas prikladnije mjesto. Sve su to metode vezane uz njihovu potrebu za obilježavanjem teritorija i uz malo truda, svaki bi kunić brzo trebao shvatiti koje je pravo mjesto za obavljanje nužde. Ipak, neki kunići će i dalje povremeno tu i tamo nešto obilježiti, ali to su stvari s kojima se susreću i vlasnici ostalih kućnih ljubimaca, poput pasa ili mačaka.
I na kraju jedan trik. Ispočetka im stavljajte malo sijena u posudicu, kako bi im bila privlačnija.