BOLESTI KUNIĆA I LEČENJE

APSCES CELJUSTI


Uzrok
Apscesi čeljusti uvijek su posljedica zubnih oboljenja. Krivi položaj zubi potiče na nepravilan raspored pritisaka u čeljusti prilikom uzimanja (žvakanja) hrane. Dolazi do pojačanog apikalnog rasta zubiju; zubi počinju probijati kroz granicu čeljusti. Labavljenje alveola, koje se još dodatno pojačava lošom kvalitetom zubiju, olakšava prodiranje bakterija. Na kraju dolazi do stvaranja gnojnih infekcija.


Klinička slika
Obzirom da su zubna oboljenja uzrok apscesu čeljusti, u pravilu dolazi do smanjenog uzimanja hrane i gubitka na težini. Često se može uočiti pojačano slinjenje. Opće stanje kunića je u različitom opsegu poremećeno. Dodatno su moguće probavne smetnje.


Dijagnoza
Već samim opipavanjem čeljusnih kostiju može se utvrditi apikalni rast zubiju i stvaranje egzostoze. Prilikom pažljivog pregleda usne šupljine potrebno je obratiti pažnju na stvaranje oštrih vrhova na zubima, oštećenja sluznice, labave zube i gnoj. Treba provjeriti da li pritiskom na apsces dolazi do izlaženja gnoja iz određene alveole.

Kod apscesa čeljusti moraju se uvijek napraviti rentgenske slike čeljusti u obje ravnine.

Sedacija, pri tome nije nužna! Na rentgenskim slikama moguće je procijeniti granulom, apikalni rast zuba i osteomijelitične promjene čeljusti. To je vrlo važno za daljnju prognozu i oblik terapije.


Prognoza
Prognoza je jako ovisna o obliku otkrivenih promijena na zubima i čeljusti. Može se ocijeniti dobrom, ako su pojedini zubi identificirani kao uzročnici apscesa, i čeljusne kosti nemaju ili imaju slabo izražene osteomijelitične promjene. Što je više zubi uključeno kao uzročnik i što je izraženije propadanje čeljusti, to je prognoza lošija. Često nisu promijenjeni samo zubi i dijelovi čeljusti u području apscesa, već i dijelovi suprotne čeljusti (iznad odnosno ispod). Tada je potrebno pažljivo odvagati da li pokušaj terapije ima smisla ili ne. Jedan apsces čeljusti, ni u kojem slučaju ne mora uvijek značiti i smrtnu presudu. Čak je i ekstrakcija jednog cijelog niza zubi moguća; kunići će brzo naučiti upotrebljavati suprotnu stranu za žvakanje.


Terapija
Liječenje apscesa čeljusti može biti uspješno samo onda ako se izvade svi zubi koji su uzrokovali stvaranje apscesa.

Prije početka liječenja apscesa čeljusti, vlasnik se mora detaljno informirati o slici bolesti. Svaka terapija nužno se mora provoditi više tjedana i kunić u tom razdoblju mora redovito posjećivati veterinara. To vodi povećanim troškovima liječenja o čemu unaprijed treba informirati vlasnika.
Obrada počinje razdvajanjem apscesa pod općom anestezijom. Sadržaj apscesa se vadi, a nastala šupljina ispire s razrijeđenom otopinom Joda (L5), vodikovog peroksida (L6) ili Etakridin-laktata (L4). Apscesnu kapsulu, koja djeluje kao piogena membrana, treba ili po mogućnosti potpuno ispreparirati (ukloniti) ili uništiti s jednom oštrom žlicom. Nakon toga treba ekstrahirati zube koji su imali kontakt s apscesom. Tada je također potrebno učiniti kiretažu prostora alveole s jednom oštrom žlicom kako bi se dijelovi granuloma potpuno uklonili. Apscesna šupljina ostavlja se potpuno otvorena, kako bi se mogla ispirati što je moguće dulje vrijeme. U usnoj šupljini, sluznicu iznad alveola, iz kojih su ekstrahirani zubi, potrebno je sašiti, kako hrana ne bi dospjela u ranu.
Korisnim se pokazalo, gnoj i dijelove apscesne kapsule poslati na mikrobiološku analizu, kako bi se na osnovu antibiograma, infekciju moglo ciljano suzbijati. Dok se čekaju rezultati antibiograma, potrebno je dati antibiotik širokog spektra koji uz to postiže i dovoljnu razinu učinkovitosti u kostima. U tu svrhu treba upotrijebiti Enrofloxacin (L2). Dovoljnu razinu učinkovitosti u kostima također postiže Clindamycin (L1), ali na njega je dosta bakterija rezistentno, te ga treba upotrijebiti samo ako rezultati antibiograma pokažu učinkovitost protiv otkrivenih bakterija. Liječenje antibioticima mora potrajati relativno dugo, pri čemu 4 do 6 tjedana nisu nikakva rijetkost. Apscesna šupljina mora se ispirati u početku svaki dan, a kasnije sve rijeđe. Optimalno je, ako je vlasnik sam u stanju vršiti dnevna ispiranja dok se apscesna šupljina sama ne zatvori. Posebno kada nakon ekstrakcije zubiju ostanu veliki prolazi iz usne šupljine u područje apscesa, dobrim se pokazalo korištenje dezinficirajućeg spreja za usta (npr: Frubilurgyl (L3)) više puta dnevno. U prvim danima nakon operacije potrebno je kuniću dati dovoljnu dozu analgetika. U većini slučajeva, kunić nakon operacije ne želi samostalno jesti, pa ga je potrebno hraniti na silu i po potrebi dati i infuziju, sve dok kunić ponovno ne počne normalno jesti.


Popis lijekova:
(L1) Clindamycin
npr: Sobelin, Cleorobe 7,5mg/kg 2 puta dnevno s.c., p.o.
Kod oralne primjene su česte probavne smetnje.

(L2) Enrofloxacin
npr: Baytril 10mg/kg 1 puta dnevno s.c., p.o.
Ne u vrijeme laktacije (dojenja), trudnoće i u doba rasta

(L3) Klorheksidin
npr: Frubilurgyl (2% Klorheksidin glukonat) -> 2 do 3 puta dnevno po jedan pritisak iz spreja
Za lokalnu primjenu kod oštećenja sluznice u usnoj šupljini.
Dodatak prevoditelja:
Postoji od Plive "Plivasept glukonat" (Važno: ne obični Plivasept nego Plivasept glukonat!) s istim sastavom, ali ne kao sprej, nego kao koncentrat (znači, treba razrijeđivati) i to još u boci od litre. Vidi:
http://www.plivazdravlje.hr -> pretraživanje: plivasept glukonat
Još informacija o klorheksidinu (u spreju) na:
http://www.hsk.hr/HSV/hsv402/klorheksidin.htm
Možete eventualno probati i s Heksetidinom (npr: Hexoral), doziranje isto kao kod Frubilurgyl. U knjizi nije posebno naveden kod liječenja apscesa čeljusti, ali na popisu lijekova se također navodi za lokalnu primjenu kod oštećenja sluznice u usnoj šupljini.

(L4) Etakridin-laktat
npr: Rivanol 0,01 postotni
Lokalni antiseptikum

(L5) Jod-povidon
npr: Braunol, Betaisodona najmanje 1:5 razrijediti
Lokalni antiseptikum

(L6) Vodikov peroksid (H2O2) 1 do 3 postotni

Izvor: Dr.med.vet. A.Ewringmann: Leitsymptome beim Kaninchen


Pojašnjenja nekih medicinskih izraza (pronađenih na internetu):
apsces = gnojna infekcija (upala)

apikal = u smjeru korijena zuba (oznaka smjera na zubu)

alveola = otvor u čeljusnoj kosti u kojem leži zub

egzostoza = neprirodan izraštaj koji se stvara na površini kostiju (čvoruga)

sedacija = kontrolirano stanje suženja svijesti

osteomijelitis = je upala kosti i/ili koštane moždine. Osteomijelitis je najčešće lokalna zaraza kosti, ali može se proširiti i na moždinu, te periost (membranu od vezivnog tkiva na kosti). Akutni osteomijelitis najčešće nastaje kada bakterije putem krvi uđu u kost.

ekstrakcija = vađenje

piogena membrana = naslage fibrina s leukocitima na stijenki gnojne šupljine

kiretaža = ima više značenja, ovdje: struganje inficiranog/oboljelog tkiva

analgetik = sredstvo protiv bolova

s.c. = subkutano (lat: sub cutis) = ispod kože

p.o. = peroralno (lat: per os) = preko usta

APSCES - moguce ljecenje



APSCES

Apsces je lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) i izraženim fenomenom zvanim fluktuacija.





KOZNI APSCESI

Apcesi su vrece tekuceg gnoja i rezultat su napada organizma koje razaraju stanice. Te vrece obično sadrzavaju kolekciju gnoja, smrtonosne phagocytic bijele krvne stanice, nekrozne stanice, i zive ili mrtve bakterije. Kako se kolicina gnoja povecava, vrece postaju vece te prevaljuju okolno tkivo i cirkulaciju krvi. Ljecenje je veoma tesko. Ako se apsces ne ljeci, on nastavlja rasti. Tkivo će se raspuknuti ili u unutrasnjosti tijela ili na povrsini koze. Ovaj stadij bolesti je veoma bolan i opasan, a uz bol i bakterije oslobadaju se i toksini koji ulaze u cirkulaciju krvi.

U mnogim slučajevima apscesa kunici su u proslosti imali pasterelu ili dneku drugu bakteriju kao sto su Staphylococcus aureus, Staphylococcus spp, Pseudomonas ili Fusiformis spp. One se obicno razvijaju zbog konjuktivitisa, problema sa zubima, nakon operacije, ugriza insekata, …

Apscesi se pronalaze na glavi, vratu ili podrucju leda, ali mogu također zahvatiti i druge dijelove tijela, organe ili kosti.

Usljed palpacije apcesi se mogu napipati ili kao tvrda izbocina ili kao poput tijesta, mekana oteklina koja se može pomicati. Prisutnost apscesa kod kunica nije bolna, sto se razlikuje od drugih zivotinja, kod kojih je bolna. Obično raste i naraste u potpunosti u nekoliko dana.





SIMPTOMI

Ne postoje posebni klinicki znakovi, osim prisutnosti tvrde kvrge ili neuobicajene izbocine, smanjenja apetita uz povecanu potrebu za tekucinom te povecanom temperaturom.





LJECENJE

Ljecenje apscesa je tesko, dugotrajno a povratak apscesa nakon lijecenja nije iznimka kod kunica. Koristenje organskih antibiotika nije od velike pomoci, te ja za ljecenje apscesa potrebna mnogo agresivnija terapija.

Najbolja opcija je potpuni kirursko odstranjivanje apscesne supljine, nekroznog tkiva, i okolnog vlaknastog omotaca. Ovaj tretman se ne može primijeniti kada su prisutni visestruki apscesi, , ili kada su zahvacene kosti (osteomijelitis*). Tijekom operacije neophodno je provjeriti da li su vlaknasti apscesni kanali zahvaceni dublje u tkivu . Ako jesu, potrebno je ispiranje kanala antiseptickim otopinama (clorhexiderm ili jod)

Supljina mora biti natopljena antibiotickim sastojcima. Razlicite vrste su dostupne danas:
- trajno plasiranje antibiotskim natopinama PMMA
- povremeno punjenje pripravcima antibiotskim zelatinama ili celuloznim pripravcima (GelFoam, Surgicel) To se mora mjenjati svakodnevno ili svaka dva dana kako bi se izbjegla nekroza susjednog tkiva
- povremeno punjenje sa wet – to –dry hidroskopnim i baktericidnim secerernim pripravkom. (npr. 50% dekstroza, ili manuka med, ili čisti sterilizirani (y-zrakama) med) Pripravak mora biti mjenjan dnevno kako bi se izbjegla nekroza okolnog tkiva.
Kasnijim punjenjima je neophodno maknuti smrad spojeva amonijaka i sumpora koja su ostala nakon raspadanja bakaterije, i stanicnih bjelancevina

Ako se je razvio osteomijelitis neophodna je upotreba dodatnih antibiotika. Izbor antibiotika je bitan, kako bi mogli doprijeti do kosti i zglobova, entrofloxacin ili ciprofloxacin, bicilin ili polusintetskih penicilinaza-rezistentnih** penicilina kao sto su cephalosporin ili metronidazol.

Ljecenje mora biti agresivno i dugo (4 do 6 tjedana). Ako ovo antibiotisko lijecenje nije uspjesno ili ako je veliki dio kosti zahvacen onda se mora radikalano debridirati***. Danas gentamicin PMMA se može ugraditi blizu kosti.




* Osteomijelitis je upala kosti i/ili koštane moždine. Osteomijelitis je najčešće lokalna zaraza kosti, ali može se proširiti i na moždinu te periost (membranu od vezivnog tkiva na kosti). Akutni osteomijelitis najčešće nastaje kada bakterije putem krvi uđu u kost.

** Penicilinaze- enzimi koji razgrađuju antibiotik

*** Debridirati- odstraniti mrtvo, oštećeno ili inficirano tkivo, da bi se poboljšala mogućnost za ozdravljenje preostalog zdravog tkiva.


http://www.veterinarypartner.com/Conten ... ourceID=43

http://en.wikipedia.org/wiki/Main_Page

[b]OPASNI LEKOVI ZA KUNIĆE

Zabiljezeno je da su brojni antibiotici opasni za kunica. Za vrijeme borbe sa bakterijskim infekcijama, donose druge probleme poput nefrotoksičnosti ili gastrointestinalne probleme koji mogu imati fatalne posljedice. Obično je uocena DYSBIOZA. Ovakve situacije omogucavaju patogenim bakterijama kao sto je Clostridium spp da raste u Gi traktu i proizvodi opasne toksine.

Ovdje se nalazi lista antibiotika o kojima postoje dokazi da su opasni ili fatalni za kunice. Ovaj popis bi svaki vlasnik kunica trebao imati isprintan, te u slucaju da mu veterinar preporuci neki od njih ukazati mu na stetnost.




Ampicillin - 40 – 100% fatalni enteritis, ovisno o dozi

Amoxicillin - Dijareja nakon oralnog uzimanja

Cephalexin - Dijareja nakon oralnog uzimanja. Injektiranje Cephalexina nije se pokazalo stetnim

Clindamycin - 50 – 100% fatalni enteritis, ovisno o dozi

Erythromycin - Dijareja

Lincomycin - 33 – 100% fatalni enteritis, ovisno o dozi

Minocycline - Smanjivanje brzine rasta

Penicillin - Akutni i/ili kronicni enteritis nakon oralnoig uzimanja

Spectinomycin - Dijareja

Spiramycin - Zivcanost, razdrazljivost

Tilmicosin - Zabiljezene su fatalne reakcije. Cini se da reakcije ovise o pojedinom kunicu te je obavezno testiranje od 5 mg/kg prije nego sto se doza udvostruci

Tylosin - Dijareja

Vancomycin - Akutna toksicnost sa 100%tnom smrtnoscu



IZVOR: http://www.medirabbit.com
Zašto neki loše reaguju na pojedine antibiotike?

Želudac kunića je sofisticirana vreća puna „buba“. Digestivni sistem kunića, da bi funkcionirao ispravno, ovisi o zdravoj populaciji bakterija. U normalnim uslovima, flora „prijateljske“ bakterija potpuno preovladava nad malim brojem bakterija koje mogu škoditi i drže ih pod stalnom „kontrolom“.

Antibiotici mogu svojim djelovanjem narušiti ovaj krucijalni balans, ubijajući "prijateljske" bakterije, omogućujući potencijalnim uzročnicima oboljenja da se razviju i uzrokuju probleme. Rezultati mogu biti kratkotrajni gubitak stolice, koji je uobičajen ali rijetko opasan.

Svaki antibiotik može poremetiti ovaj balans bakterija, međutim za neke je vjerovatnije da će to učiniti za razliku od drugih.

Ozbiljne i fatalne reakcije na antibiotike predstavljaju extremnija stanja, što se ponekad viđa kod kunića kojima su davani antibiotici iz određenih porodica lijekova, posebno oralnim putem.

Neki antibiotici se obično izbjegavaju iz ovog razloga, i smatraju se izborom „visokog rizika“, a tu se podrazumijevaju Amoxycillin i Ampicillin (iz porodice Penicillina), te Clindamycin i Lincomycin.

U ovim sličajevima, poremećaj bakterija u želucu (crijevima) , dopušta specifičnim bakterijama da se razviju i preovladaju. Obično je to Clostridium rod.
Neke vrste Clostridie proizvode toxine koji napadaju crijevni zid, dovodeći do teških proljeva. Ovakvo stanje nije ograničeno samo na kuniće- potpuno isti slijed događaja može se razviti kod ljudi nakon uzimanja antibiotika širokog spektra, što se naziva pseudomembranozni kolitis.


Razlog zbog kojeg antibiotici „visokog rizika“ (najbolji primjer amoxycillin) ne štete svim kunićima je taj da ovakvi lijekovi će uzrokovati probleme samo kod kunića koji u svom digestivnom sistemu imaju određenu vrstu Clostridie koja proizvodi toxine ili neka slična bakterija.

Ukoliko kunić nema ovakve bakterije, onda on može dobro tolerirati ove „smrtonosne“ antibiotike.
Problem je što ne postoji realan način identifikacije koji kunić smije sigurno primiti amoxycillin il ineki drugi rizičan lijek. Zato ovakve lijekove treba izbjegavati kod svih kunića osim u extremnim situacijama.

Teoretski, ukoliko testovi pokažu da kunić boluje od bakterijske infekcije koja se može jedino liječiti antibiotikom „visokog rizika“, u tom slučaju dobrobit lijeka može prevagnuti rizik, ali to je neuobičajeno i gotovo uvijek postoje sigurnije alternative.


Ukoliko je kunići dat Amoxycillin ili neki dr. Rizičan antibiotik i ako kunić loše reaguje na njega, onda se mora primjeniti intenzivna terapija da bi se izbjegao tragičan ishod.
Tu može pomoći dijeta bogata vlaknima, davanje tekućina ukoliko kunić ima dijareju, i nadomještanje „prijateljskih“bakterija primjenom probiotika.

Može se pokušati i sa specifičnijim tretmanima. Npr. lijek zvan cholestyramin (koristi se kod ljudi za smanjenje kolesterola) da se pokuša „pokupiti“ Clostridium toxini; i drugi antibiotici
poput metronidazola mogu se dati oralno i pokušati ubiti Clostriduim bakterije u digestivnom sitemu kunića.

SLINAVOST-BALENJE




U tom stanju kunići imaju pojačano slinjenje i navlaženo krzno ispod donje vilice i na unutrašnjim stranama prednjih nogu.
Uzrok tome može biti ranjavanje usne sluznice grubim predmetima ili preraslim zubima, te apcesima i inficiranim kutnjacima.
Krzno je na donjoj čeljusti i na unutarnjim stranama prednjih nogu mokro, slijepljeno, zaprljano i neugledno, zbog pojačanog lučenja sline iz usta. U lakšim slučajevima kunić teže uzima hranu i često prilazi k vodi. U težim slučajevima odbija hranu i zadržava se zguren u kutu kaveza i pokreće donju čeljust s jedne na drugu stranu u brzom slijedu. Oči su mu mutne i krzno neugledno. Zbog odbijanja hrane može doći do uginuća.
Pregledom usta ustanove se ranice na usnoj slunici sa zažarenom okolinom. Mogu se ustanoviti i apcesi, te prerasli zubi ili deformirano zubalo. Izvana na koži oko usana stvaraju se mjehuri koji se kasnije pretvaraju u bijele kraste. Na donjoj vilici i prednjim nogama, zbog jakog kvašenja krzna, dolazi i do ispadanja dlake.
U lakšim slučajevima, nakon uklanjanja uzroka, može se primjeniti liječenje kao i za upalu sluznice usta. Uteže bolesnih kunića, s apcesima, pokvarenim kutnjacima i deformiranim zubalom, nema liječenja...

UPALA USNE SLUZNICE-STOMATITIS



Bolest se javlja u svih kategorija kunića uz pojavu pojačanog slinjenja. Samo slinjenje može iti i znak drugih oboljenja, npr. trovanja, pokvarenih zubi i nepravilnog zubala.
Uzrokom bolesti može biti pljesniva, pokvarena i prašnjava hrana, grube bodljikave trave, umjetna gnojiva, sredstva za zaštitu bilja, insekticidi, dezinfekcijska sredstva, druge kemijske tvari, mehaničke ozljede usne sluznice i prerasli zubi.
Bolest se očituje bezvoljnošću, smanjenjem volje za hranom i pojavom slinjenja. Kunići imaju ovlažene rubove usana, podbradak i prednje noge (šape). Ako kunić uzima hranu, to čini s poteškoćama,pogotova ako je hrana tvrda i gruba. Kod jače upale usne sluznice kunić odbija hranu, jače slini, i krno mu je na donjoj čeljusti i na unutarnjim stranama prednjih nogu ovlaženo i razbarušeno. Na koži usana stvaraju se bijele naslage, poslije čijeg opadanja koža dobiva normalan izgled. U daljnjem toku bolesti javlja se proljev, te životinja naglo slabi i ugiba. U mladih kunića uginuće dosiže i do 50%. Blaži oblici bolesti, uz poduzete mjere liječenja, prolaze za nekoliko dana. Pregledom usta ustanovi se zažarenost usne sluznice s pojavom mjehurića, a nađu se i mjesta bez površinskog sloja sluznice.
Liječi se tako da se neodgodivo ukloni sva štetna hrana i uzroci, te da se ispire usna sluznica kamilicom, razblaženom otopinom modre galice i blagim dezinficijensima (hipermangan, 1% vodikov superoksid). Bolesnim kunićima treba osigurati svježu zelenu travu i dovoljnu količinu svježe pitke vode. Z brušenje zubi treba im se davati mlade zelene grančice hrasta i kestena. Preventivno treba izbjegavati svaku prljavu, pokvarenu i prašnjavu hranu, bodljikave travke i spriječiti kontakt s otrovnim tvarima

ZDRAVLJE


Zdravlje kunića puno je lakše očuvati, nego bolest liječiti. Zbog toga je važno pridržavati se određenih pravila, a ponajviše onih o prehrani, higijeni i smještaju. Pravila o nabavci kunića također su važna, jer neke bolesti kao npr. krivi rast zubića najčešće su nasljedne. Isto tako, kunići prerano odvojeni od majke (najčešće samo iz razloga da bi kao mali i slatki lakše privukli novog vlasnika), neće imati dobro razvijenu probavu i imunitet, a zbog čega će uvijek biti osjetljivija zdravlja.

Kako pravodobno prepoznati bolest?
Kunići na žalost uvijek prekasno pokažu da su bolesni. To je osobina životinja koje u prirodi žive u grupama. Bolesni kunić ne želi da njegovu bolest ostali članovi grupe primjete i zbog toga želi ostaviti utisak zdravog kunića koliko god dugo je to moguće, jer u protivnom biva izbačen iz grupe i nastambe, te postaje lak plijen grabežljivcima.
Ta njihova prirodna osobina otežat će nam otkrivanje bolesti u početnom stadiju. Zbog toga je vrlo važno svakodnevno promatrati, da li je došlo do nekih neuobičajenih promjena u ponašanju i navikama vaših ljubimaca, kao na primjer:
• kunić koji je inače živahan i veseo, odjednom neuobičajeno dugo sjedi u nekom kutku?
• kunić koji je inače strašljiv, sad bez problema sjedi u vašem krilu?
• kunić koji je inače pitom, reagira agresivno?
• pije neuobičajeno puno vode?
• da li jede uobičajene količine hrane?
• kunić normalno jede ali imate osjećaj da neku hranu ne može prožvakati?
• da li kunić pokaka uobičajenu količinu kuglica i da li su one normalnog oblika?
• da li su kretnje kunića normalne ili možda čudno hoda?
Ne znači baš svaka promjena ponašanja i navika da je vaš kunić bolestan. Nekepromjene u ponašanju pojavljuju se u doba tjeranja i rezultat su djelovanja hormona. Ali isto tako, neke promjene u ponašanju su razlog zahitnu reakciju i zato ih je bitno na vrijeme prepoznati, da bi kunić što prije dobio potrebnu terapiju i njegu.
Održavanju zdravlja pomoći će i redoviti pregledi vaših kunića, a koje i sami možete učiniti.
Ponekad unatoč svoj brizi i pažnji može doći do bolesti. Kod kunića su to najčešće problemi s probavom kao npr. proljev, nadutost ili začep, prehlada, problemi sa zubićima odnosno čeljusti ili pak pojava parazita. Više informacija o ostalim bolestima, kao i iskustva u liječenju možete pronaći na forumu
Prilikom posjeta veterinaru, možda ćete dobiti neke lijekove koje ćete i sami moći davati vašem kuniću na usta. Više o tome kako to učiniti, naći ćete u poglavlju o hranjenju kunića koji ne želi ili ne može jesti, a do čega u slučaju nekih bolesti može doći.
Hitni slučajevi i kako ih prepoznati
Ovdje su navedeni najčešći znakovi, koje kunić pokazuje kada mu je potrebna profesionalna hitna pomoć od strane veterinara:
- kunić diše na usta, propinje vrat i glavu hvatajući zrak
- kunić leži u stanju šoka, ubrzano plitko diše
- krvarenje
- teški proljev
- držanje glavice u koso
- poremećaj ravnoteže i koordinacije pokreta
- oduzetost (najčešće zadnjih nogica)
- paraliza
- napadaj grčenja
- gubljenje svjesti
- naprezanje pri mokrenju i nemogućnost mokrenja
- neuobičajeno kretanje ili držanje nogica u čudnom položaju
- vidljivi vanjski prijelomi
[img] [/img]

Otežano disanje

Kunić diše na usta, propinje vrat i glavu hvatajući zrak. Do otežanog disanja može doći zbog začepljenja nosa, uzrokovanog iscjetkom iz nosa kunića koji je prehlađen. Otežano disanje može ukazivati i na probleme s probavom. Nadutost probavnih organa izaziva pritisak na pluća i srce, te kunić teško dolazi do zraka.


Toplotni udar
Do toplodnog udara najčešće dolazi u ljetnim mjesecima, ako kunić nema mogućnost sakriti se od direktnog udara sunca ili se pak prevozi u vrućem automobilu ili jednostavno boravi u pretoploj prostoriji. Najpogodnija temperatura prostora u kojem kunić živi je 18° C. Kod toplinskog udara, kunić u početku postaje nemiran i pokušava pobjeći od povišene temperature. Kasnije se puls ubrzava, disanje postaje ubrzano i plitko, što na kraju dovodi do stanja šoka. Može se izmjeriti povišena rektalna temperatura (iznad 40° C). Kunića treba što prije premjestiti u hladniju prostoriju, prekriti ili zamotati u jedan vlažni, hladni, ali ne i ledeno-hladni, ručnik. Kunića ne smijete nikada umakati u vodu, tuširati hladnom vodom ili hladiti ledom!


Krvarenje
Ukoliko se radi o vanjskoj povredi, pritisnite na mjesto krvarenja čistom gazom. Krvarenje vecinom prestaje samo od sebe. Unutarnje krvarenje može imati različite uzroke: Krv koja izlazi na nos ukazuje na krvarenje iz pluća, a ono može biti izazvano traumom (npr: pad sa veće visine, kunića su pričepila vrata, napad nekog grabežljivca). Krv za koju ćete pomisliti da je krv u mokraći, može to biti, ali isto tako može ukazivati i na krvarenje iz maternice i jajnika (posljedica tumora na maternici). Zapamtite da kunić nema menstruaciju!
Proljev
Pojavljuje se u različitom intenzitetu. Što je vodenastiji to je hitnost veća, jer kunić može lako dehidrirati. Posebno su osjetljivi mladi kunići. Uzmite uzorak proljeva u čistu posudicu i uputite se sa kunićem veterinaru


Neurološke smetnje
Kada kunić pokazuje znakove kao što su: držanje glavice u koso ("head tilt"), poremećaj ravnoteže i koordinacije pokreta, oduzetost (najčešće zadnjih nogica), paralizu, napadaje grčenja (slično epileptičkom napadaju kod ljudi), gubljenje svjesti, radi se oboljenju živčanog sustava ili nekoj drugoj bolesti koja dovodi do oštećenja centralnog živčanog sustava. Najčešće je to bolest Encefalitozoonoza (na engleskom: encephalitozoonosis), a nju uzrokuje parazit encephalitozoon cuniculi koji u početnom stadiju bolesti uništava mozak, leđnu moždinu, a zatim i bubrege, te druge organe. Što prije se započne liječenje, to će "šteta" na organizmu biti manja, a mogućnost za brži oporavak veća.


Trovanje
Posljedice trovanja su: proljev, srčane aritmije, drhtanje mišića, grčevi, gubljenje svijesti. Kunići vole istraživati sa svojim ustima i to ih čini slonim trovanju. Pokušajte saznati što je pojeo, te uzeti uzorak i zaputiti se veterinaru. Protiv trovanja može pomoći aktivni ugljen, ali samo onda ako smo sigurni da se radi o trovanju. Kod proljeva izazvanog bakterijskom infekcijom, aktivni ugljen će produljiti zadržavanje bakterija u crijevima!


Blokada mokraćnih puteva
Uslijed viška kalcija u mokraci, može doći do stvaranja kamenaca, a posebno je opasno kada se oni nađu u mokraćnoj cijevi i blokiraju izbacivanje mokraće iz organizma. Znakovi uključuju napor pri mokrenju, čudan polozaj tijela, ispuštanje zvukova i škripanje zubima zbog boli. Ako primjetite da se kunić napreže, ali da se ne može pomokriti, vjerojatno je blokiran.


Frakture (prijelom kosti)
Primjećujete li da se vaš kunić ne može normalno kretati, da nogice drži u čudnom položaju ili možda čak ima dodatno i vanjske povrede, može biti da se radi o prijelomu neke kosti. Kunić nema posebno čvrste kosti (čine samo 8% ukupne težine kunića), a obzirom da su plašljive životinje, znaju panično reagirati, pri čemu može lako doći do neke povrede. To može biti istegnuće mišića nekog zgloba, ali i prijelom neke kosti. Često se zna desiti da kuniću koji hoda po kavezu, zapne noga među rešetke, čija posljedica može biti prijelom kosti. Nikada ne dozvolite kunićima da hodaju po kavezu, ili stavite preko kaveza neki deblji ručnik ili nešto slično, kako im nogica nebi mogla propasti među rešetke!


Larve muha
U ljetnim mjesecima, najčešće kod kunića koji žive vani, i imaju neku ranicu na tijelu ili nečisto područje oko guze, može se dogoditi da muha na tim mjestima položi jajašca. U roku 24 sata iz njih se izlegu larve koje počnu ulaziti duboko pod kožu hraneći se tkivom kunića. Dolazi do bakterijske infekcije i znakovitog slabljenja organizma. Jajašca se mogu uočiti kao male bijele točkice, a larve kao debeljuškasti mali bijeli crvići. Larve koje se cijelim svojim tijelom nalaze na površini kože, možete i sami ukloniti. One koje su se cijele ili djelomično zavukle pod kožu, morat će veterinar odstraniti. Kunić će dobiti antibiotsku terapiju kao i sredstvo protiv ovakvih nametnika. U ljetnim mjesecima trebate svakodnevno pregledavati kuniće koji žive vani. Preventivno možete kunićima, posebno onima s duljom dlakom, skratiti dlaku oko guze kako bi bolje održavali vlastitu higijenu.

Hranjenje kunića koji ne želi ili ne može jesti

Bolesni kunići često ne žele jesti odnosno odbijaju hranu najčešće zbog neke boli. U tom slučaju morate kunića nahraniti "na silu". Dovoljno je već da kunić 24 sata ništa ne pojede, da bi njegov osjetljivi probavni sustav kolabirao, a već i nekoliko sati bez nove hrane utječe na poremećaj probavne funkcije.
Kunića morate hraniti otprilike svaka 3 sata.
Hrana koju im pripremate mora ispuniti slijedeće zahtijeve:
• sadržaj kalorija mora biti dovoljno visok da bi se izbjegao brzi gubitak težine i prekomjerno razgrađivanje masnog tkiva
• sadržaj sirovih vlakana u tako pripremljenim obrocima mora iznositi barem 14% kako bi se izbjegle dodatne probavne smetnje
• kašica mora sadržavati dovoljnu količinu vode, da bi kunić podmirio svoje dnevne potrebe ne samo za hranom, nego i za vodom
Za ovakve situacije postoji i već gotova smjesa, pod nazivom Critical Care, a koja je posebnonapravljena za biljojede kakav je vaš kunić i treba je samo pomiješati sa vodom. Ovisno odnosu smjese i vode, vašem kuniću trebat će nekih 50-80 mL kašice, po kilogramu tjelesne težine kunića, dnevno.
Za hranjenje upotrijebite šprice bez igle. Najpogodnije su one od 1 mL (često ih u apoteci zovu i inzulinskim). Odrežite im onaj uski otvor na vrhu, tako da hrana može izlaziti van kroz cijelu debljinu šprice.
Važno je da kunića hranite polako i ne žurite sa istiskanjem hrane iz šprice, kako mu se ne bi "zaletilo" i hrana završila u plućima (što onda može završiti opasnom upalom pluća). Kunić pri hranjenju ne smije biti na leđima! Idealno je ako vam sijedi u krilu. Obuhvatite ga lijevom rukom, a špricu uzmite desnom rukom i stavite mu u kut usana. Lagano istiskujte kašicu, dopuštajući kuniću da žvače i lagano guta.


Davanje lijekova kuniću
Slično hranjenju pomoću šprice, možete postupiti i kada kuniću treba dati neki lijek na usta, a pogotovo ako je on u tekućem obliku. Ako lijek nije tekući već u obliku tableta, tada tabletu možete smrviti i "podvaliti" kuniću sa nekom hranom koju inače voli jesti, npr. između dvije kriškice banane, ili umješano u malt pastu ako istu voli jesti.

Problemi s probavom (proljev, nadutost, začep)

Kunićima je probavni sustav najosjetljiviji, te je stoga pravilna ishrana izuzetno važna. Za početak, trebali bi znati kako izgleda normalna kakica od kunića:

Normalne kuglice Vitaminska kakica

Kako kunić sam proizvodi vitamine i probiotike
Specijalna bakterijska flora kunića (a ponajviše njeni laktobacili) u stanju su razdvojiti celulozu, čime nastaju slobodne masne kiseline, koje se mogu resorbirati i stoje kuniću kao energija na raspolaganju. Da bi ta bakterijska flora kunića funkcionirala, u crijevima je potrebna pH vrijednost 8 do 9, a to je moguće postići samo ukoliko kunić jede hranu bogatu sirovim vlaknima. Ako je hrana bogata šećerom i škrobom, pH vrijednost u crijevima će pasti na 5 do 6, što će uzrokovati odumiranje dobre crijevne flore odnosno razmnožavanje E. coli bakterija. Obzirom da se u tom dijelu crijeva stvara i tzv. vitaminska kakica, poremećen pH faktor utječe i na njenu kvalitetu. Vitaminska kakica, koja čini i preko 30% od ukupne kakice, sadrži bakterije, mukoproteine i vitamine. Ponovno uzeta (najčešće direktno iz anusa), zadržava se zaštićena sluzavim omotačem i do 6 sati u želucu. U vitaminskoj kakici sadržane bakterije, preko svojih bakterijskih enzima djeluju tako dugo dok ih solna kiselina želuca ne deaktivira. Nakon toga, u želucu i tankom crijevu slijedi rastvaranje sluzavog omotača i probavljanje. Na taj način, kunić je u stanju sve esencijalne hranjive tvari sam proizvesti, i to samo iz hrane bogate celulozom, a koja ne sadrži ni proteine, ni masnoće, ni ugljikohidrate, ni vitamine. Ponekad će kunić ipak ostaviti vitaminsku kakicu i neće je pojesti. Nikada nemojte braniti vašem kuniću da pojede vitaminsku kakicu!

Proljev
Ne smijete zamijeniti proljev sa vitaminskom kakicom!
Proljev može biti izuzetno opasan (dehidracija) i može imati fatalne posljedice. Što je vodenastiji, to je hitnost veća, a posebno ako se radi o mladom kuniću koji može uginuti od njegovih posljedica u roku jednog dana. Proljev je najčešće posljedica krive prehrane - posebno nagle promijene u prehrani, ali može biti i posljedica problema sa zubićima, prisustva crijevnih parazita, povrća/voća tretiranog kemijskim sredstvima (trovanje), nedovoljno opranog povrća, opranog ali mokrog povrća koje je kunić pojeo.

Za početak, bez obzira koliko je proljev vodenast, maknite kuniću svu hranu osim kvalitetnog sijena i vode. Pojačano pratite njegovo ukupno stanje, ponašanje i tjelesnu temperaturu.

Ukoliko se radi o akutnom vodenastom proljevu potrebno je što prije potražiti pomoć veterinara, kako bi primio potrebne ljekove i infuziju da se spriječi dehidracija.

Ako se radi "samo" o mekšem proljevu (vitaminska kakica je jako mekana ili spojena, zeko je zamazan oko guze) ali kunić se normalno ponaša, jede sijeno i pije, tada za početak samo pratite njegovo stanje. Možete mu umjesto vode ponuditi lagani crni (ruski ili indijski) čaj, a u maloj kriškici banane "podvaliti" probiotik (npr: linex, prolife; ukupno sadržaj jedne kapsule dnevno u dva puta).

Ne dođe li u roku 24 sata do poboljšanja, stolica je još uvijek jako mekana i ima intenzivan miris, konzultirajte se s veterinarom. Ukoliko se stanje kunića rapidno pogoršava, proljev se pojačava ili se kunić pokunji, počne odbijati hranu i vodu i pala mu je tjelesna temperatura hitno se zaputite veterinaru.

Kada se stanje popravi i ponovno se pojave normalne kuglice, ostavite kunića još nekoliko dana na sijenu i vodi. Možete mu ponuditi i pelete (male zelenkaste valjčiće) iz suhe hrane. Također nastavite s davanjem probiotika do potpune normalizacije probave. Nakon što se probava normalizira i kroz nekoliko je dana pravilna, počnite postupno uvoditi u prehranu zelenu, vašem kuniću već od ranije poznatu, hranu.

Nadutost
Nastaje kad se u crijevima kunića nagomilava velika količina plina. Obično se razvije zbog nagle promjene prehrane, kad kunić pojede veću količinu svježe mlade lucerne, crvene i drugih djetelina. Za nepriviknute kuniće vrlo je opasna crvena djetelina, ali nadutost mogu uzrokovati još zelena grahorica, lišće repe i kupusa, mlado, svježe, neodležano sijeno, uparena i pljesnjiva trava i sijeno. Ubrzo nakon hranjenja spomenutom hranom, kunić dobije nadutost trbuha, cvili, stenje, uznemiren je, otežano diše, bol iskazuje udaranjem stražnjim nogicama o pod. Smrt može nastupiti i za 4-5 sati. Ako se dogodi nadutost, u lakšim slučajevima, moglo bi se kuniću pomoći masiranjem trbuha, kao i sredstvom protiv nadutosti (Dimeticon: npr. Sab Simplex kapi za djecu). Također bi bilo dobro da se kunić kreće, međutim kod težih slučajeva nadutosti to ne treba pokušavati, jer kunić već u stanju mirovanja teško diše (jer naduti želudac pritišće na pluća). U spriječavanju nadutosti treba izbjegavati spomenutu hranu, a svaku novu hranu treba postepeno uvoditi u prehranu kunića.

Začep probavnih organa
Začep crijeva nastaje rijetko, a uzrok mu može biti hranidba teško probavljivom i jednoličnom hranom što zatvara (grančice kestena, hrasta, vrbe, neodležani ječam), kao i nedostatak vode i dugo mirovanje. Također može nastati kod pasmina s dužom dlakom (npr: angora, kašmir) koji čupa i guta dlaku sa svojega ili s krzna drugih kunića. Od progutane dlake u želucu se formira krznena kuglica, koja može začepiti izlaz iz želuca. Takav je kunić neraspoložen, rijetko obavlja nuždu, a u početku primjećujemo da kunić "proizvodi" neobično male kuglice. Najbolje je što prije ga odvesti veterinaru, jer dok krznena kugla još nije velika, kuniću se može lakše pomoći. U kasnom stadiju pomoći nema. U spriječavanju začepa važna je dostupnost zelene i sočne hrane, izbjegavanje gore spomenute hrane, stalna dostupnost svježe vode i prostora za kretanje. Također, čupanje dlake može se u načelu spriječiti redovitim češljanjem kunića, a pogotovo u periodu kada se linja. U periodu linjanja možete kuniću dati i malt pastu (za mačke ili zamorce), a koja će olakšati prolazak hrane kroz želudac i crijeva.

Problemi sa zubićima i čeljusti

Odrastao kunić ima ukupno 28 zubića. Od toga 6 sjekutića (gore 2 para, jedan neposredno iza drugog i dolje 1 par) i 22 kutnjaka. Između sjekutića i kutnjaka postoji međuprostor u čeljusti bez zubića, što olakšava davanje lijekova oralno ili hranjenje "na silu" u situacijama kad kunić ne uzima hranu sam. Gornji (vanjski) i donji sjekutići su otprilike jednake dužine. Sjekutićima kunić sječe odnosno otkida hranu, dok kutnjaci služe da bi otkinutu hranu samljeli (sažvakali), prije nego je progutaju. Zubići kunića rastu otprilike brzinom od 1cm mjesečno, što znači da ih kunić istom brzinom mora i trošiti da ne bi prerasli. Za trošenje sjekutića najpogodnije su grančice, a za trošenje kutnjaka sijeno.
Problemi sa zubićima predstavljaju jedan od najčešćih zdravstvenih problema kunića. Kod starijih kunića postupno dolazi do krivog rasta (naginjanja) kutnjaka koji se onda nepravilno troše, ali kriva prehrana, kao i nasljedni faktor, mogu bitno utjecati na lošu kvalitetu i nepravilan rast zubića već i kod 2-3 godine starih kunića. Nepravilnim trošenjem kutnjaka, stvaraju se špicevi na njima, koji onda mogu napraviti bolne rane na jeziku ili okolnom tkivu. Daljnja posljedica nepravilnog rasta kutnjaka je nepravilan raspored pritisaka u čeljusti prilikom uzimanja (žvakanja) hrane, što će dovesti do labavljenja kutnjaka, ulaska hrane i bakterija u korijen kutnjaka i nastajanja gnojne upale (apsces) čeljusti.

Znakovi oboljenja
Neki kunići će zbog boli pri žvakanju postupno uzimati sve manje hrane, dok će drugi dugo trpiti bol i naizgled normalno jesti prije nego odjednom prekinu s uzimanjem hrane. Slijedeći simptomi mogu ukazivati na probleme sa zubićima (ali i na neka druga oboljenja!):
Proljev/mekana kakica - problemi sa zubićima su jedan od najčešćih uzroka proljeva kod kunića. U tom slučaju kunić ne sažvaće hranu dovoljno, ona se ne može probaviti kako treba i dolazi do nestabilnosti ili čak odumiranja zdrave crijevne flore. Najčešće se može primjetiti mekana kakica u jutarnjim satima koja se zna zalijepiti za dlaku oko guze.
Gubitak apetita - ovo je uobičajeno zbog bola pruzrokovanog ranicama na jeziku ili obrazu, preraslim korijenom zuba, ili zbog nenormalnog položaja zuba pa kunić ne može kupiti i grickati hranu.
Izbirljivost na hranu - kada se kod kunića počne javljati dentalna bol, oni prestaju jesti određenu hranu, poput mrkve, peleta, i ponekad sijena. Nastavit će jesti meku hranu poput voća, ili nekog lisnatog bilja, ali će odbijati jesti tvrđu hranu.
Ispadanje hrane iz usta - kunić i dalje pokušava jesti, ali ne može u potpunosti sažvakati hranu i njeni dijelovi ispadaju iz usta.
Pojačano lučenje suza - ovo je uobičajen znak zubnih oboljenja, kada su umiješani gornji sjekutići. Vrh korijena gornjeg sjekutića se nalazi u blizini suznog kanala. Upala ili prerastanje korijena može djelomično ili potpuno zatvoriti suzni kanal. Suzna žlijezda će i dalje proizvoditi suze, ali će se one izljevati vani, umjesto da odlaze dole kroz suzni kanal. Uglovi oka postaju mokri ili sa nakupinama sasušene bijele materije, koja je zapravo akumulacija soli i mukusa. Sekundarne bakterijske infekcije prouzrokuju zapaljenje suznog kanala, i uzrokuju proizvodnju gnoja.
Ispupčeno oko - apsces gornjih kutnjaka može dovesti do pritiska iza oka. Oko će biti polako potjerano naprijed dok se optički nerv ne izduži i ošteti i kunić izgubi vid.
Iscjedak iz nosa - ukoliko je korijen gornjih sjekutića upaljen može postojati iritacija sinusa.
Pojačano slinjenje - ovo se može dešavati zbog boli ili nemogućnosti kunića da zatvori usta zbog preraslih zuba. Pljuvačka se skuplja na krznu u uglovima usta, brade ili podbradka.

Pregled

Usta svakog kunića bi trebala biti detaljno pregledana bar jednom godišnje. Čak bi bilo poželjno da se pregled usta obavi svaki put prilikom posjete veterinaru. Što ranije otkrijemo dentalno oboljenje to su veće šanse za uspješnije liječenje. Kod zdravog kunića pregled se najčešće obavlja bez anestezije. Brojni su instrumenti koji se mogu upotrijebiti pri upotrebi pregleda kutnjaka, a koji ne izazivaju nelagodu kod svjesnog kunića. U slučajevima kada je teško držati kunića mirnim ili gdje je teško vidjeti dentalno oboljenje zbog njegovog položaja, neophodna je upotreba sedativa radi pregleda usne šupljine. Ako se posumnja na probleme u korjenu zuba trebat će napraviti i rentgen cijele čeljusti.

Liječenje
Ukoliko se ustanovi da su neki zubići, bilo kutnjaci, bilo sjekutići prerasli ili su se na njima napravili špicevi, tada će iste trebati odrezati odnosno izbrusiti.
Sjekutiće ne bi trebalo nikada kratiti sa kliještima koja sijeku sa strane ili trimerima za pseće nokte.Iako postoje osobe koje tako godinama uspiješno rade, potreban je samo jednom slomiti zub ispod desni, što vodi do problema za čitav život. To nije vrijedno rizika. Prerasle sjekutiće je najbolje skratiti zubnom brusilicom pričvršćenom na motornu dršku. Na ovaj način zub se može kratiti bez straha od lomljenja. Ovo se može izvoditi na klinici, ili od strane iskusne osobe koja je upoznata sa ovom tehnikom. Obično se izvodi bezbolno, dok je kunić budan. Ponekad, veoma nervoznim kunićima je potrebno dati sedativ.
Prerasli stražnji zubi su teži za skraćivanje, pogotovo kod svjesnog kunića. Pošto kunić ima uski usni otvor to otežava pristup svim dijelovima usta. Obično je neophodno primjeniti anesteziju.
U kroničnim slučajevima oboljenja, postupak kraćenja odnosno brušenja morati će se redovito ponavljati, ali pravilnom isharanom možete produžiti periode između dvije korekcije.
U težim slučajevima, kao npr. kod gnojne upale čeljusti (apsces čeljusti) bit će potrebno i izvaditi jedan ili više zubića.

Prevencija
Najbolja preventiva zubnim oboljenjima je pravilna prehrana! To znači puno sijena (70-80% dnevnog obroka) i nešto zelene hrane (trava, povrće, voće). U našem modernom svijetu, proizvođačikomercijalne peletirane hrane pokušavaju nas uvjeriti da je to najbolja hrana za naše kuniće, jer je podesna, uredna i sadrži sve sastojke potrebne kuniću. Komercijalna hrana je originalno napravljena za kuniće u "industriji", namjenjene za kratak život, koji će završiti kao meso ili krzno, ili za laboratorijske kuniće koji takođe prožive kratak život. Problem je što kunić nije dizajniran da jede hranu koja je već "sažvakana" ili usitnjena. Peleti se usitnjavaju suviše lako u ustima, i premalo je posla za zube, te se premalo troše. Dalje, zbog činjenice da su peleti koncetrirani izvor hranjivih sastojaka, količina hrane je samo djelić onoga što bi kunić pojeo u prirodi, te prema tome vrijeme u toku dana koje kunić provede žvaćući (a time i trošeći zube) je drastično smanjeno.

Paraziti

Kožni paraziti
Vašeg kunića mogu napasti kožni nametnici kao što su razne vrste grinja, ali i neke vrste gljivica. Najčešće se nastanjuju na leđima, ponekad i na usnicama, iznad nosa i po licu. Prostim okom ih je vrlo teško prepoznati. Gljivice mogu biti prenosive sa ljudi i na ljude.
Znakovi bolesti koji se mogu javiti: kunić se često češe po određenom mjestu (ali ne izazivaju baš svi nametnici svrab), ima na tijelu mjesta koja su u potpunosti bez dlake, na koži primjećujete nešto kao prhut ili kod gljivica, kada su to ćelava mjesta okrugla oblika, a najčešće oko nosa, u području ušiju ili na stopalima. Kunić djeluje nemirno, a u naprednom stadiju bolesti postaje bezvoljan i zbog boli ne dozvoljava da ga se dodiruje.
Dijagnozu treba uspostaviti iskusni veterinar koji će vidjeti o kojoj vrsti nametnika se radi, da li su togrinje ili gljivice, i koja vrsta, te ovisno o tome propisati pravilan lijek. Također će ustanoviti da li je zbog nametnika došlo do neke sekundarne infekcije i u tom slučaju prepisati i antibiotik.
Točno dijagnosticiranje gljivica je jedino moguće uzgojem kulture u laboratoriju. Samo neke vrste gljivica fluoresciraju pod UV-lampom, tako da dijagnoza gljivica samo pomoću ultraljubičastog svjetla nije dovoljna!
Grinje koje se najčešće mogu zateći na kuniću su:Cheyletiella parasitovorax, a gljivice: Trichophyton spp. i Microsporum spp.
Uz svaku terapiju potrebno je temeljito čišćenje prostora u kojima se kunići kreću.

Crijevni paraziti
Najčešće se u crijevima kunića mogu zateći paraziti poput kokcidija ili glista po imenu passalurus ambiguus.
Kokcidioza
Kokcidioza je parazitarna bolest i jedna od najučestalijih bolesti kunića, ali u velikim uzgojima. Tamo kunići uglavnom ne dobivaju kvalitetno sijeno, zbog čega nemaju pravilno izgrađenu crijevnu floru. Umjesto toga imaju ponuđenu paletiranu hranu sa previše kalorija i bjelančevina. Najosjetljiviji na ovu bolest su mladi kunići, baš zbog još nedovoljno razvijene crijevne flore. Dodatni faktor je stres, koji slabi ionako još nerazvijen imunosistem mladih kunića, a do njega dolazi zbog odvajanja od majke (najčešće preranog), transporta kunića od uzgajivača u dućan, te ponovnog transporta iz dućana ka novom vlasniku.
Već jedan lončasto povećan trbuh kod mladog kunića, i bez drugih znakova bolesti, ukazuje na latentnu kokcidiozu. Kasnije se bolest očituje kroz kašaste i vodenaste proljeve, te nadutost. Kunići su neraspoloženi, zanemaruju se (neuredno i kuštravo krzno), odbijaju hranu i naglo mršave.
Bolest treba liječiti što prije, a uspješnost liječenja zavisi od brzine intervencije. Zato ako sumnjate da se vaš kunić zarazio, treba što hitnije otići veterinaru, jer posljedice sekundarne infekcije, kao i dehidracija organizma zbog proljeva, nerijetko izazivaju smrt. U preventivi najveću ulogu imaju opći higijenski uvjeti smještaja i pravilna ishrana sa puno kvalitetnog sijena. Treba napomenuti da bolest vašim kućnim kunićima možete prenjeti i vi sami, tako da sporu kokcidije unesete na cipelama ili berući travu koja je kontaminirana izmetom zaražene životinje.
Passalurus ambiguus
Passalurus ambiguus je jedna vrsta glista koje se najčešće mogu pronaći u debelom crijevu kunića. Čak i u slučaju teže infekcije, kada se u crijevima kunića može odjednom nalaziti i preko 1000 glistica, obično nisu prisutni klinički znakovi koji upućuju na postojanje ovih glista. Međutim kod mladih kunića, već i slabija infekcija može dovesti do usporenog razvoja, a kod jačih infekcija kunić će dobiti proljev, nadutost, bolove u trbuhu (kolike), imat će svrab oko guze i gubiti na težini.

Prehlada

Prehlada kunića (Rhinitis contagiosa cuniculi) je zarazna bolest, koja može postati kronična, a među kunićima je dosta rasprostranjena. Može biti uzrokovana bakterijama kao npr. Pasteurella multocida, Bordatella bronchiseptica, te raznim vrstama streptokoka i stafilokoka. Ti uzročnici se prenosi direktnim kontaktom, ali i preko zraka, što znači da je dovoljno da se kunići nalaze u blizini. Bebe se zaraze direktno preko majke.
Ne mora značiti da će svi kunići koji su zaraženi odmah i oboljeti, ali će cijeli život ostati nositelji bolesti. Zbog toga se kuniće koji su nositelji bolesti prehlade, ne bi trebalo miješati s onima koji to nisu.
Do same bolesti dolazi najčešće, ako se uz prisustvo bakterija u organizmu, pojavi još neki nepovoljan faktor, kao što je npr. stres (a koji slabi imunitet organizma). Ovdje su posebno osjetljive bebe kunića koje još nemaju razvijen imunitet, a često se već u vrlo ranoj dobi transportiraju od uzgajivača do dućana, pa onda ponovno od dućana do novog vlasnika.
Kunići se također mogu zaraziti preko svog vlasnika, koji ako ima neku streptokoksku infekciju, upalu mandula ili neku prehladu, može zaraziti i svoje kuniće. U tom slučaju nemojte dodirivati kuniće i vodite računa o temeljitoj higijeni pri davanju hrane kunićima i čišćenju njihovih "prostorija".

Znakovi oboljenja
Prvi znak jedne prehlade ili eventualno upale pluća je učestalo kihanje. U naprednom stadiju bolesti pojavljuje se iscjedak iz nosa, gubitak na težini, odbijanje hrane, iscjedak iz oka, otežano disanje i gubitak zraka.
Čim primjetite prve znakove prehlade, odvedite vašeg kunića veterinaru!Što prije započne liječenje jedne prehlade, ona će ostaviti manje posljedice na ostale organe. Inače se jedna jednostavna prehlada vrlo brzo može pretvoriti u upalu pluća. Osim toga kunić je životinja koja diše na nos, te može dobiti ozbiljne probleme ako mu je nosić zbog iscjetka začepljen.

Liječenje
Veterinar će kuniću sa znakovima prehlade prepisati antibiotik. Njega bi kunić trebao dobivati baremjoš 5 dana i nakon nestanka simptoma prehlade. Antibiotik će suzbiti prehladu, ali nikad neće moći uništiti sve bakterije koje su je uzrokovale, tako da se bolest u nepovoljnim uvijetima može vraćati.
Obzirom da antibiotik djeluje loše na crijevnu floru, bilo bi dobro da kunić za vrijeme terapije, ali i još nekih 5-10 dana nakon terapije, dobiva probiotik.
Uz antibiotik, liječenju mogu pomoći i vitamini.
Također može pomoći inhalacija, tako da kunića zatvorite u transporter, ispred postavite posudu u kojoj ste kamilicu kupljenu u apoteci, prelili sa kipućom vodom, a sve zajedno prekrijete sa laganom plahtom.


Prevencija
Ukoliko kunić nije bolestan, ali je nositelj bolesti i prehlade su se učestalo ponavljale, možete pokušatipreventivno djelovati jačanjem njegova imunosistema.
Echinacin (Echinacea) je preparat za jačanje imunosistema i možete ga pronaći u humanoj apoteci. Izaberite neku vrstu s manje alkohola (do 25%) ili onu za djecu koja ne sadrži alkohol. Doziranje za kunića je 0,1 mL/kg, 2 puta dnevno na usta, 2 do 3 tjedna terapije, nakon toga učiniti pauzu od nekih mjesec dana.
Izbjegavajte nagle promjene temperature prostorije u kojoj kunići borave. To može pogodovati nastanku prehlade.

[img] [/img]

Poseta veterinaru

Kad vam je jedan kunić bolestan i potrebno ga je voditi veterinaru, ponesite i njegovog partnera koji će mu činiti društvo tijekom puta i dati "podršku" prilikom pregleda. To će za bolesnog kunića biti manje stresno, nego da ga odvojite od partnera, stavite u transporter i vodite veterinaru.
Za posjet veterinaru potreban vam je prikladan transporter, koji je dovoljno velik da se u njemu vaši kunići mogu ispružiti. Transporter treba biti prozračan i imati dovoljno velika vrata kroz koja ćetekunića moći izvaditi. Također bi u samom transporteru trebalo biti relativno tamno, kako bi kunići imali osjećaj kao da se nalaze u skrovištu. Transporteri s prozirnim krovom nisu pogodni, jer kunić neće imati osjećaj da je zaštićen "iz zraka".
Na dno transportera stavite ručnik, a u transporteru kunići trebaju imati dovoljno sijena, kako bi cijelim putem imali što grickati.
Kada je vani hladno, a vaš kunić inače boravi na sobnoj temperaturi, zamotajte transporter u neku dekicu, barem dok ne dođete do ugrijanog automobila, gdje mu onda možete dekicu razmaknuti kako bi imao zraka. Ako imate termofor, možete ga napuniti toplom vodom i staviti ispod ručnika. Sada vam najmanje treba da se kunić zbog nagle promijene temperature još dodatno i prehladi.
U ljetnim mjesecima, ako nije nužno, nemojte odlaziti veterinaru u najtoplije doba dana. Kunići su osjetljivi na visoke temperature! Bilo bi idealno ako auto možete rashladiti, ali ne tako da hladan zrak iz klima uređaja, ili onaj što dolazi kroz otvoreni prozor, puše direktno po kuniću.
Često su vlasnici nervozni kad vode bolesnog kunića veterinaru, pa se događa da se važne stvari zaborave reći. Slobodno si zapišite neke podatke koje želite reći veterinaru ili pitanja koja želite pitati. Na primjer:
• starost kunića
• težina
• od čega je eventualno ranije bolovao
• koje znakove bolesti ste primjetili
• da li trenutno uzima neke lijekove ili je nedavno uzimao
Nakon pregleda zamolite veterinara da vam napiše par osnovnih podataka ili zapišite sami ono što će vam veterinar reći, kao na primjer:
• dijagnozu (koja bolest je ustanovljena)
• terapiju, odnosno koje lijekove trebate dati kuniću, u koje doba dana i na koji način
• da li nešto osim davanja lijekova trebate učiniti
• da li, i kada, trebate doći na ponovni pregled/kontrolu
• kada otprilike možete očekivati poboljšanje zdravstvenog stanja