DIVLJA POSTOJEĆA FORMA
Biologija divlje živine sa krestom, koja je današnja postojeća forma živine, nije samo korist i uzgoj rasne živine, nego ima i velike interese kod ptica i ljubitelja prirode. Dominantnost domaćeg petla u izgledu i ponašanju je delom od divljeg petla i može se razumeti samo kroz bazu njegovog postojanja.
Poznavanje preko pojave fotografija i proučavanje života divljeg petla sa krestom je odlučujuće u razumevanju naše domaće živine. U naučnom istraživanju ptica, petao sa krestom relativno je kasno zauzeo svoje pravo mesto. Dok su još Carl von Linné u svom delu "Fauna suecica" 1746 godine, Gmelin 1788 godine i Buffon 1776 godine, opisivali domaću rasnu živinu, po prvi put se spominjala divlja živina u značajnom delu "Historie naturelle generale des Pigeons et des Gallinaces" (Amsterdam 1813-1815) od C.T.Temminck-a. Temminck je začetnik teorije o rasnom petlu (Gallus giganteus), koji je kasnije u daljem tekstu još bolje opisan.
Darwin (1809-1882) daje informacije o tako zvanom rasnom petlu u svom delu "Postojanje rase prirodnim uzgojom", iz 1859 godine, ali bez pouzdanih dokaza. Tek po opisu rase francuskog naučnika Sonnerat-a 1781 godine, poznat je tek otkriveni divlji petao (Sonnerat petao), i svrstan u formu domaćeg postojećeg petla. Temminck je 1813 u svojoj knjizi "Prirodna priča golubova i rasa živine" naznačio Bankiva petla kao izlaznu formu razvoja domaćeg petla.
Ovu tezu podržala je studija o izučavanju tri primerka Bankive, koje je francuski naučnik Lechenault doneo sa Jave u pariski prirodno istraživački centar.
U zoo-sistemu živina sa krestom svrstana je u sistem ptica (Galliformes) u jedinstenu grupu (Gallus), u podgrupu fazana (Phasianinae).
Od Bankiva petla (G.gallus), Linné 1758, razlikovao je pet podgrupa:
1-Java Bankiva petao, G.gallus bankiva, Temminck 1813;
2-Birmenski Bankiva petao, G.gallus gallus, Linné 1758;
3- Pra indijski ili Murghis Bankiva petao, G.gallus murghi,
Robinson i Kloss 1920;
4-Tonkin ili Jabouilleis Bankiva petao,G.gallus jabouillei,
Delacour i Kinndeas 1928;
5-Burmanski Bankiva petao, G.gallus spadiceus, Bonnaterre 1791.
Ostale živine sa krestom su:
Sonnerat-ili siva kresta, ili petao iz džungle, G.sonneratii, Temminck 1913;
Lafayett petao, ili braon petao sa krestom, ili cejlonski petao, G.lafayetti, Lesson 1831;
Petao sa repom u obliku vila, ili zeleni petao sa krestom, ili Java petao iz džungle, G.varius, Shaw i Nodder 1798.
Svih pet podgrupa zauzimaju specijalno mesto među fazanima.
Tipično za tu rasu je skoro golo lice, mesnata kresta na glavi, rep koji se sastoji od 14-16 pera u obliku vila, izdužena srpasta srednja pera u repu kod petla.
Sve ženke, vrsta živine sa krestom, su vidljivo manje. Kokoškini ukrasi na glavi su manji.