ISHRANA KUNIĆA

PREHRANA KUNIĆA

Znati čime smijete hraniti kunića, a pogotovo znati čime NE smijete je veoma važan diobrige oko kunića, jer pojedina hrana koja izgleda kao njihova prirodna hrana je zapravo izuzetno loša za njih.

Prehrana kunića treba se sastojati od:
- svježeg sijena (miješavina raznih trava)
- svježeg povrća i bilja
- i na kraju, od kvalitetnih peleta u manjim količinama
Sve što ne spada u navedeno treba smatrati "poslasticama" koje se daju u ograničenim količinama. Svježa i čista voda treba im UVIJEK biti dostupna.

Voda
Voda je esencijalna za zdravlje kunića. Osim svih opće poznatih uloga, ovdje ćemo napomenuti da ona skupa sa vlaknima pomaže održavanju crijevnog motiliteta i spriječava ileus. Sigurno ste čuli ili negdje pročitali, a nekima su čak i veterinari govorili da kuniću nije potrebna voda. Ovo je netočna informacija. Moguće je da je proizašla, tj da je loše interpretirana iz dijete koja se gotovo potpuno sastoji iz svježe hrane. Zapravo, kunići koji imaju ishranu bogatu svježom hranom i ne piju mnogo vode. Moguće je čak da dobivaju dovoljnu količinu vode za rast i razmnožavanje. Međutim, mi ovdje ne preporučujemo takvu ishranu (sa samo zelenim). Istina, u našim preporukama se nalazi puno svježe hrane ali ona ne sadrži ni približnu količinu vode potrebne kuniću. Kunić treba uvjek imati svježu vodu na raspolaganju. Voda je neophodna za zdravlje GI trakta, i spriječava ileus (začep).
Mnogi kunići koji jedu velike količine zelenog ne piju puno vode. U većini slučajeva ovo vas ne treba zabrinjavati. No ukoliko se njihove „pijaće“ navike promjene a da prije toga nije bilo promjene u navikama u ishrani, tada je vrijeme za posjetu veterinaru.
Nekada kunići počnu često piti zbog dosade. Obogaćivanje sadržaja života kunića, npr.igračkama kako bi se zaokupila njegova pažnja i izbjegla dosada će smanjiti unos vode. Pretjerano pijenje može biti simptom oboljenja diabetes mellitus, ali u pravilu je onda praćeno i povećanim unosom hrane i nesposobnošću održavanja tjelesne težine ili njenog povećanja.
Kuniću mora uvjek biti dostupna ČISTA i SVJEŽA voda. Za vrijeme vrućih dana, ledena voda može pomoći da se zeko rashladi. Neki kunići lakše piju iz posudica, one su lakše za čišćenje, no tada treba voditi računa da se kuniću ne vlaži podbradak

Sijeno
80% – 90% dnevne prehrane bi se trebalo sastojati od sijena.

Hrana kunića treba sadržavati prvenstveno grubo strukturirana sirova vlakna, tj. sijeno/travu. Najbolja hrana za kunića je ona koja što je više moguće oponaša njihovu prirodnu prehranu. Kunići su tip životinje koja pase i brsti, u prirodi jedu male obroke tokom dana. Pošto je čista i svježa trava teško dostupna najbolje je kunića hraniti sušenom travom tj sijenom. Hranjenje kućnog kunića sijenom omogućava mu da pase kao što bi u divljini, bez debljanja što je slučaj kod hranjenja sa visoko kaloričnom hranom poput peletića. Digestivni trakt kunića je razvijen tako da može prerađivati velike količine visoko - vlaknaste hrane u veoma kratkom periodu. Hranjenje nisko - vlaknastom hranom uzrokuje probavne smetnje. Mnogi od ovih problema se mogu spriječiti ili smanjiti ako kunić ima sijeno na raspolaganju.

Inače postoje dvije osnovne klase sijena: trave i leguminoze.
- Sijeno od trava se dobija sušenjem bilo koje vrste trave od mnogobrojnih koje postoje, i lako ga je prepoznati po dugim listovima koje okružuju središnju stabljiku. Ovo sijeno je poželjnije u ishrani kunića, uglavnom zbog niskog nivoa proteina i kalcija. Nivo vlakana u sijenu trava ovisi od starosti biljaka. Najbolje je miješano sijeno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep).
- Sijeno lucerne ili leguminoza se najščešće dobija od alfalfa ili djeteline. Izgleda lisnatije nego sijeno od trava. Bogato je proteinima, kalcijem, i energijom (kalorije). U većini slučajeva treba ga davati u ograničenim količinama. Kunići koji ne dobvaju pelete mogu se hraniti alfalfa sijenom pomiješanim sa sijenom trava, povećavajući nivo proteina i energije u ishrani.
Sijeno je NAJVAŽNIJA hrana kojom možete hraniti svog ljubimca. Ono uvijek MORA biti na raspolaganju. Hranjenje raznovrsnim sijenom održava izbalansiranu prehranu, i minimalizira gladovanje kod izbirljivih kunića. Treba im se neograničeno ponuditi visoko-vlaknasto sijeno trava (>25% sirovih vlakana). Nisko-vlaknasto sijeno trava i leguminoza može se koristiti kao dodatak zbog raznovrsnosti, naročito kod kunića koji se ne hrane peletima.
Većina kunića će selektivno jesti gomilu sijena, birajući ukusnije zalogaje. Nudeći manje količine sijena redovito tokom dana ( 2-3 puta dnevno) radije nego veću količinu odjednom (dnevno ili rijeđe) potiče kunića da jede više od ponuđenog sijena. Hranjenje sijenom često pravi nered u kući. No to možete izbjeći stavljajući ga u čvrste jasle. Posude za obavljanje nužde su također dobro mjesto za ponuditi sijeno. Tu sijeno ostaje na jednom mjestu, a također pojačava navike vršenja nužde u posudi namjenjenoj za to. Kunić provodi više vremena u svojoj posudici, i uživa grickajući sijeno dok je tamo. Oni izbjegavaju zaprljano sijeno. Sijeno u posudici treba često dodavati i mijenjati.
Kunići mogu biti jako izbirljivi i često ne uživaju u nastojanjima svojih vlasnika da prošire njihovu prehranu. Ograničavanje količine peleta će vašeg ljubimca "ohrabriti" na grickanje ukusnog sijena. Također, možete sijeno učiniti zabavnim, stavite ga u košaru, cijevi, kutije... igrajući se u sijenu on će ga grickati. Ponudite više puta na dan manje količine. Kunić će često ignorirati sijeno koje je već dugo na raspolaganju. Kao što smo gore rekli možete ga ponuditi i u wc-u. Mnogi kunići okreću glavu od sijena kupljenog u pet shopovima. Ponudite kvalitetnije sijeno! Ne odustajte, kunići su tvrdoglavi i ponekad su im potrebni mjeseci kako bi odlučili da je sijeno dobra hrana. Ukoliko vaš zekan voli određeni tip sijena, dobra je ideja da se postepeno uvode i druge vrste. Sijeno im se treba davati od najmanjih nogu, tj. od trenutka kada počnu samostalno jesti. Ponekad je jako teško uvjeriti kunića da jede sijeno ukoliko ono nije u njegovoj prehrani od ranog doba.
Sijeno je izuzetno važno radi bolje probave i dentalnog zdravlja. U tu svrhu korisne su i mlade, neprskane grančice voćaka jabuke i lješnjaka, koje služe i kao dobar "brus" za brzo rastuće zube kunića.

Zeleno (povrće i bilje)

Postoji više razloga zbog kojih je potrebno da zeleno ima mjesto u ishrani vašeg kunića. Prirodan je izvor hranjivih materija, tekućine koja je važna za zdrav motilitet probavnog trakta. A i kunići uživaju u njemu.

Za ovaj dio ishrane kunića možemo reći da je u neku ruku kontroverzan. Postoje mnoge različite teorije počevši od one da li zeleno treba davati vlažno nakon pranja ili ga dobro posušiti. Neki za vlažno kažu da može dovesti do proljeva, a drugi da je baš takvo bolje za zdravlje kunića jer povećava unos tekućine u njihov organizam, i potpomaže u kretanju pojedenog sadržaja kroz probavni trakt. Jedno je sigurno sve mora biti jako dobro oprano, bez pesticida i ostataka gnojiva. Čak i organski uzgojene biljke treba dobro oprati da bi se uklonile potencijalno štetne bakterije poput E. Coli.

Predmet mnogih diskusija je i vrijeme uvođenja zelenog u ishranu kunića. Postoje argumenti da bebe kunići ne bi trebali jesti zeleno dok ne budu 4-6 mjesec stari. Bebekunići, naročito oni koji su prerano odvojeni od majke imaju veoma osjetljiv probavni trakt i lako dobiju proljev. S druge strane postoje argumenti da mladi divlji kunići počinju jesti zeleno veoma rano i da nemaju nikakvih problema. Kunići odvojeni od majke prije 8 tjedana starosti, i izloženi stresnoj sredini u pet shopu, imaju veće šanse da dobiju proljev kada im se daje nova hrana, što uključuje i zeleno.

Za razliku od drugih sisara, dok ne počnu jesti čvrstu hranu u periodu od 3-4 tjedna starosti, bebe kunići imaju sterilne donje dijelove probavnog trakta. Tokom ovog perioda njihova crijeva su u najkritičnijoj fazi, i bebama je potrebno majčino mlijeko koje mijenja PH vrijednost i obezbjeđuje vitalna antitijela koja pomažu da se beba postepeno prilvikne na promjene u crijevnoj sredini. Bez majčinog mlijeka, beba koja počinje sa jelom čvrste hrane je jako podložna enteritisu, koji može prouzrokovati fatalni proljev. Imunološki sistem kunića zavisi od toga koliko je dugo dojio i kada je odvojen od majke.

Nepravilno razvijena crijevna flora, nemogućnost probavljanja čvrste hrane, u kombinaciji sa stresom zbog odvajanja od majke su broj jedan razlog zbog kojeg mali kuniću ugibaju. Takođe se može desiti da beba kunić nakon dolaska u novi dom ispolji simptome kokcidije, novopečeni vlasnici sigurno neće znati da li se radi o ovoj infekciji ili će misliti da su bebi dali nešto što nije smjela jesti.

Za kuniće prerano odvojene, preporučljivo je da jedu samo kvalitetno sijeno i visoko kvalitene pelete tokom prvih mjeseci u novom domu. Tokom ovog perioda probavni trakt će imati vremena da se stabilizira, i kunić da se privikne. S ovakvim pristupom manja je vjerovatnoća da će doći do poremećaja u probavi prilikom uvođenja nove hrane, tj. zelenog. Sasvim je moguće da bebe koje će dojiti do 8 tjedana (tj. one koje neće biti prerano odvojene od majke), da sa početkom hranjenja tvrdom hranom i zelenim, neće imati nikakvih problema. Majčino mlijeko omogućava da se flora u bebinim stomačićima stabilizira. Naravno govorimo o bebama koje neće biti pod stresom zbog transporta do pet shopa, boravka u izlogu, zatim ponovnog transporta do novog doma, itd.

Pošto većina kunića koje imamo kao kućne ljubimce dolazi iz pet shopova, uglavnom ne znamo ništa o njima. Tako ne ni znamo koliko je naš ljubimac proveo vremena uz majku, i koliko dugo je dojio?! Da li je već počeo sa zelenim? Najčešće ne. Često ne možemo biti sigurni ni koliko je kunić star. Kao što smo rekli prerano odvojene bebe imaju velike šanse za razvoj probavnih problema, pa davanje zelene hrane može samo pokrenuti probleme ili pogoršati već postojeće stanje. Zato se obično preporučuje da se čeka do nekih 5-6 mjeseci prije uvođenja zelenog u ishranu kunića.

Kad god počinjali, početi postepeno i oprezno; jedna po jedna vrsta u malim komadićima. Ukoliko se javi proljev odstupite. Ukoliko ne primjetite nikakve probleme dodajte novu biljku.

Gotovo svo lisnato, zeleno povrće koje je dobro za vas je uglavnom dobro i za kunića. Naravno zbog svojih sastojaka nije svako dobro u istoj količini.

Za listu jestivog i nejestivog pogledajte Zekin jelovnik.

Kunići obožavaju svježe ubrano mirisno bilje iz vrta. No većinu bilja mogu jesti svježe ili sušeno. Ako sami berete i sušite bilje za zimu jako pazite da ono NE dolazi s površina koje se gnoje, koje su tretirane insekticidima, površina koje su u blizini prometnica, te sa naplavnih (na koje se izljevaju rijeke ili jezera) livada!

Povrće s puno škroba (mrkvu i ostalo korjenasto povrće) dajite pomalo, a zalogaje voća dajite u malim količinama kao posebnu poslasticu. Previše šećera i škroba može uzrokovati cekalnu disbiozu, i sve uz to vezane probleme.

Peleti

Visoko-kvalitetni komercijalni peleti obezbjeđuju hranjive tvari u tragovima, vitamine i minerale koje kunić možda ne dobija ukoliko se hrani samo sijenom i svježom hranom. Međutim, veoma malo peletirane hrane je potrebno za dobro zdravlje kunića. Pošto kunići imaju sklonost prejedanju peletima, što može dovesti do gojaznosti, potrebno je voditi računa o količini peleta u njihovoj ishrani. Prejedanje također može dovesti i do dentalnih oboljenja, oboljenja probavnog sistema, dosade i problema u ponašanju kunića.

U periodu od 7 tjedana do 7 mjeseci starosti, kada je njihov rast ubrzan, vaš kunić može jesti peleta koliko želi. Između sedam mjeseci i godine starosti, potrebno je postepeno smanjivati količinu peleta. Kunići lakši od 1 kg mogu imati brži metabolizam od većih kunića. Veoma mali kunići imaju veće potrebe za energijom, a nešto manje za vlaknima. U skladu sa težinom vašeg kunića, ocijenite koliko peleta je potrebno da mu date. Dajte mu više ukoliko teško dobija na težini, a manje ukoliko ima sklonost debljanju. No, količina će ovisiti i o tome koliko je vaš ljubimac aktivan tijekom dana. Dobro je opće pravilo da se odrastao kunić hrani u toku jednog dana sa maksimalno 25g peleta bogatih vlaknima po kilogramu tjelesne težine.

Postoje varijacije u komercijalnoj peletiranoj hrani, pa provedite neko vrijeme proučavajući njihov sadržaj. Peleti mogu imati raspon od 12-25 % grubih vlakana, i 14 % i više proteina. Peleti koji imaju više od 18 % vlakana su najbolji; oni sa 20-25% vlakana su idealni. Što se proteina tiče, birajte pelete sa 14-15 % proteina. Veći nivo proteina, od 16-22 %, su prikladnijii za kuniće koji žive vani. Sadržaj kalcija treba biti ispod 1 %.

Kunići jako dobro probavljaju proteine biljnog porijekla, ali ne i one životinjskog. Poznata je pojava simptoma kao kod arteroskleroze, te katarakta ukoliko se kunić hrani životinjskim mastima. Iako se ovo ne javlja uvijek, najbolje je ipak provjeriti sadržaj peleta, te minimizirati proizvode koje sadrže tvari životinjskog porijekla.

Kunići imaju veoma male potrebe za mastima u odnosu na druge životinje. U njihovoj ishrani potrebno je samo 2% masti. Ukoliko peleti kojima hranite kunića sadrže više masti najvjerovatnije će vaš kunić postati gojazan. Neke kompanije proizvode peletiće u raznim oblicima i bojama. Iako je to možda dobro što se tiče marketinga, vi morate biti sigurni da su dobre kvalitete. Uvjek pročitajte sadržaj na pakiranju, da biste se uvjerili da hrana ne sadrži previše masnoće, šećera ili životinjskih proizvoda. Pošto se peleti mogu pokvariti kupujte samo zalihe za 6 tjedana.

[img] [/img]

Voće i ostale poslastice
Kunići izuzetno vole i voće. Ono može poslužiti kao desert, ali u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, zbog mogućeg poremećaja bakterijske ravnoteže unutar probavnog sustava, a osim toga mogu izazvati i želju kod kunića da jede samo poslastice a ne i svoju normalnu, zdravu hranu. Jedna ili dvije male kriškice dnevno sasvim su dovoljne. Pogodne su jabuke (bez sjemenki), kruške, breskve, ananas, šljive,borovnice, maline, kupine...jako slatko voće poput banana davati samo povremeno. Davati bez sjemenki i košpica. Debelim kunićima ne davati voće uopće. Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i bez pesticida. Možete davati i suho voće no svježe je puno bolje jer sadrži više hranjivih sastojaka a manje šećera po jedinici mase.

Gotovo svi kunići "ludi" su za slatkim i mogu namirisati keks ili čokoladu i iz susjedne prostorije. Davanje slatkiša svakako treba izbjegavati jer može nanijeti teške, pa i fatalne posljedice na njihov mali organizam. Čokolada je za njih otrov! Apsolutno treba izbjegavat tijesto (makaroni, špageti itd.), kruh, corn-flakes, jogurte i sve ostale "ljudske" deserte. Dropsići s mlijekom, mliječnim produktima, jogurtom, s čokoladom i drugim sastojcima su takođe nepoželjni u zdravoj ishrani kunića. Sve komercijalne poslastice sa suhim voćem, raznim oraščićima i sjemenkama su napravljene da vam izvuku novac iz novčanika, a nisu dobre za vašeg ljubimca.

Neki vlasnici kunića se nađu u iskušenju da svome ljubimcu ponude nedozvoljene „poslastice“ koje sadrže rafinirane ugljikohidrate, što je jako opasno jer to dovodi do razvoja toksičnih bakterija, i pojačane proizvodnje plinova. Nemojte eksperimentisati i igrati se sa zdravljem vašeg ljubimca!

Svježi papaja sok, papaja ekstrakt, ili svježi sok od ananasa se često preporučuju kao pomoć u izbacivanju krznenih loptica (hairballs). Papain (iz papaje) i bromelin (iz ananasa) mogu pomoći razbijanju mukusa koji povezuje masu, omogućavajući da se polako razbija i prolazi. Međutim, ne postoje dokazi koji potvrđuju da ovi enzimi rastvaraju kreatin (protein koji je glavni sastojak dlake) ali mogu pomoći u razbijanju onog što povezuje svu tu dlaku. Tablete papaje sadrže premalo aktivnog enzima, i tek su nešto više od običnih šećernih slatkiša. Oba ova enzima se mogu nabaviti u radnjama sa zdravom hranom u vidu praha, koji se može rastvoriti. Čak ni svježi sok ananasa nije poželjan koliko bromelin u prahu, jer je sok bogat šećerom.

Sjemenke/žitarice
Žitarice su bogate škrobom i siromašne celulozom, te ne predstavljaju prirodnu prehranu kunića. Kunići posjeduju efektivne mehanizme kompenzacije, kojima čestice celuloze retrogradno transportiraju iz debelog crijeva u slijepo. Na taj način se prehrana bogata škrobom, barem za prvu ruku - promatrano izvana - prilično dobro podnosi, ali posljedice s vremenom postaju sve očiglednije.

Ukoliko se ipak odlučite da prehrana vašeg kunića sadrži i mješavine sjemenki one ne smiju biti jedina hrana zbog velike količine kalorija i kalcija koje sadržavaju, kao i manjka vlaknastih tvari. Hranjenje isključivo sjemenkama, može dovesti do pretilosti, dentalnih oboljenja (nepravilno/slabo trošenje kutnjaka), bolesti srca, bubrega i jetre, nadutosti i proljeva. Ono što je "BigMac" za ljude, to su gotove mješavine sjemenki za kuniće, pogotovo one koje sadržavaju razno sušeno voće.

Osim toga, neke vrste sjemenki, poput zrna kukuruza, imaju ljuspice koje su nesvarljive za kunića, i mogu izazvati za život opasnu blokadu u probavnom traktu.

Kukuruz, bilo svjež ili suh NIJE siguran za kuniće. Ljuspica zrna kukuruza sadrži za kuniće nesvarljive kompleksne polisaharide (ne celulozu ili pektin od kojih su obično biljne ćelije izgrađene, i koje kunić može svariti).
I na kraju, da ponovimo: sijeno, povrće i pelete su osnovna hrana kunića. Sijeno je od izuzetne važnosti i možete im ga davati u neograničenim količinama. Što se tiče povrća, važna je raznovrsnost. Dnevno barem tri različite vrste, kako bi dobili sve potrebne hranjive sastojke i vitamine. Ako od pojedinog povrća dobiju mekanu stolicu, smjesta ga izbacite iz menija.

Popis hrane koju možete davati

POVRĆE
• anis – komorač, korijen i list, odlično za reguliranje probave, puno vitamina i minerala, dobro dati kunicama koje doje, može obojiti mokraću.
• blitva - zbog oksalne kiseline samo u malim količinama
• brokula – lišće posebno vole, ali ga oprezno uvoditi u prehranu jer može izazvati nadim, jača imunitet
• celer - lišče i korijen, zdravo, naročito zimi!
• cikla - puno oksalne kiseline, davati malo, jako boji mokraću
• cikorija/vodopija
• endivija
• komorač (lišće i korijen)
• koraba – lišče je odlično, ali ga oprezno uvoditi u prehranu jer može izazvati nadim
• kukuruz - u malim količinama, lišče je dobro, zeleno i suho, mladi kukuruzni klipovi su dobri, ali kao i suhi, jako kalorični
• krastavci – malo, u većim količinama - proljev
• matovilac
• mrkva - lišće odlično, korijen, ima dosta šećera i ugljikohidrata, pa ne pretjerivati
• paradajz - stabljika otrovna! zreli paradajzi da, ali ne previše, izaziva proljev
• peršin – lišće i korijen *
• radić (crveni) - obožavaju
• rikola
• rotkvica – samo lišće, plod otrovan
• špinat - zbog oksalne kiseline samo u malim količinama
Najbolje:
Svo bilje mogu jesti svježe ili sušeno. Ako sami berete i sušite bilje za zimu jako pazite da ono NE dolazi s površina koje se gnoje, koje su tretirane insekticidima, te s naplavnih (na koje se izljevaju rijeke ili jezera!!!) livada!
• maslačak – odličan, i lišče i cvijet (svježi i sušeni)
• veliki trputac
• uskolisni (ženski) trputac
• matičnjak (melisa) – odličan, možete ga posaditi i imati doma cijelu zimu
• mlada pšenica - ima za kupiti sjeme u dućanima za kućne ljubimce. Odlično za probavu!!!
Ostalo
Svo bilje mogu jesti svježe ili sušeno. Ako sami berete i sušite bilje za zimu jako pazite da ono NE dolazi s površina koje se gnoje, koje su tretirane insekticidima, te s naplavnih (na koje se izljevaju rijeke ili jezera!!!) livada!
• boreč / boražina
• crni (ljubičasti) gavez (suho)
• estragon
• kamilica
• kim
• kopriva (suha)
• korijander
• krasuljica
• lazarkinja/broćika
• loboda (lobode) – cijela porodica
• lucerna*
• ljupčac
• mačja šapa
• matovilac
• mažuran
• paprena metvica
• podbijel/podbjel
• potočarka/dragušac
• rikola/rukola
• stolisnik/hajdučka trava
* Ove biljke imaju dosta kalcija
ZAČINSKO BILJE – male količine
• bosiljak
• kadulja/žalfija
• kopar
• metvica
• timijan

VOĆE
• banana (svježa i suha) - lagano zatvara dobra izbacivanje crijevne dlake
• breskva
• dinja - rijetko, jako slatka
• grožđe - rijetko, bez koščica i kože, grožđice može
• jabuka - koščice ne smiju, moguće otrovanje
• jagoda (i mladi listovi)
• kivi - rijetko
• kruška – oprezno, presatke, zbog puno tekućine može doći do proljeva, davati rijetko i malo
• kupina (i mladi listovi)
• lubenica - rijetko, jako slatka
• malina (i mladi listovi)
• mandarine - rijetko
• naranče - rijetko
• nektarina
• šipak
• šljiva - imaju puno šećera – u većim količinama i sa vodom uzrokuju jak proljev, koščice uvijek izvaditi

EGZOTIČNO VOĆE NE DAVATI, MOŽE DOVESTI DO TEŠKIH PROBAVNI SMETNJI

SLJEDEĆE BILJKE ZECOVI NE PODNOSE BAŠ NAJBOLJE - IZBJEGAVATI:

• avokado
• djetelina – svježa jako opasna, može dovesti do nadima, izbjegavati; suha može
• krumpir (ni plod- zbog škroba - a ni zeleno)
• papaja
• patliđan
• rabarbara
• rotkvice - lišće može, plod otrovan!
MAHUNASTO POVRĆE
• grah – opasno, može dovesti do napuhavanja
• grašak – opasno, može dovesti do napuhavanja
• leća – opasno, može dovesti do napuhavanja
• mahune – opasno, može dovesti do napuhavanja
LUKOVICE
• poriluk
• luk
• vlasac
• češnjak

• Kako prepoznati dobro sijeno?

• Postoji par stvari koje možete procijeniti golim okom pri određivanju kvalitete sijena:



1. Boja: Prva stvar koja se uočava pri pregledu sijena je njegova boja. Sijeno dobre kvalitete će imati lijepu zelenu boju, koja nije niti žuta niti smeđa. Boja dobrog sijena je povezana sa velikom količinom vitamina, proteina i minerala. Smeđa boja ukazuje na staro sijeno, i govori nam o slabijoj kvaliteti sijena.

2. Starost/zrelost: Prije ispitivanja zrelosti bale sijena, potrebno je prvo razumjeti šta zapravo znači zrelost sijena u smislu određivanja kvalitete.Trava i krmno bilje se siječe da bi se napravilo sijeno, a biljke su načinjene od stabljika i lišća. Lišće sadrži veći dio proteina biljke, i veoma jestiva vlakna koja se lako pretvaraju u energiju. Mlado lišće je mekano i savitljivo, i siromašno je celulozom. Celuloza je takođe dio ćelije, i daje rigiditet ćelijskoj strukturi. Stabljike su uglavnom građene od celuloze jer je tu potrebno da biljka bude čvršća da bi rasla uspravno. Celuloza je siromašna energijom i ne razgrađuje se lako u digestivnom sistemu životinje. Nakon što biljka nikne i počne rasti, težina lista u odnosu na ostalo dio biljke je velika, dok je težina stabljike manja. Dok biljka sazrijeva, postotak lista se smanjuje, a stabljike raste. Što je biljka starija, to je manji postotak lista, i manji nivo proteina i energije je sadržan u cijeloj biljci.

3. Broj listova u odnosu na broj stabljika: Kada procjenjujete zrelost sijena, obratite pažnju na broj lišća u odnosu na broj stabljika. Kao što je objašnjeno iznad, poželjno je da lišće preovladava. Što je veći broj stabljika, poželjnost sijena opada. U dodatku, prisustvo sjemenki na biljci, ukazuje na veliku zrelost biljke i nisku vrijednost u energiji i proteinima.

4. Prisustvo korova i stranih materijala: Obavezno pogledajte da li se u sijenu nalazi korov. Korov ima jako nisku nutritivnu vrijednost, niske vrijednosti energije i proteina. Što više korova to je slabija kvaliteta sijena. Neki korovi su otrovni i mogu predstavljati opasnost po zdravlje životinje koja konzumira to sijeno. Toksičnost ovisi o tipu korova, o tome koliko je zastupljen u sijenu, i koliko je pojedeno u kom vremenskom periodu.

5. Vlažnost: Na vlažnost se uvijek obraća pažnja prilikom kupovanja baliranog sijena. Ukoliko je sijeno balirano dok je još vlažno, možda nećete to primjetiti s vanjskih strana bale. Međutim, u unutrašnjosti, vlaga i odsustvo svjetlosti će omogućiti plijesni da se razvija, što zabrinjava zbog 3 stvari: prvo, dok plijesan raste i razvija se, hrani se hranjivim sastojcima iz sijena, umanjujući proteinsku i energetsku vrijednost sijena; drugo, dok se razvija plijesan može u sijeno oslobađati toksine (otrove), koji mogu prouzročiti digestivne probleme nakon konzumiranja sijena, ili prouzročiti abortus kod trudnih ženki; treći problem, je taj da plijesnjivo sijeno generira toplotu i može postati zapaljivo. Nažalost, jedini način da otkrijete plijesnivost sijena jeste da razvalite balu i pogledate unutra.

6. Jestivost/ukusnost: To opisuje želju životinje da jede sijeno. Mlađe, lisnatije sijeno, koje je bogatije proteinima i energijom je ukusnije.

Tako možete procijeniti kvalitetu sijena, ili ga odnijeti na laboratorijsku analizu, ako je to u vašim mogućnostima.



Kako čuvati sijeno?
Sijeno se mora držati na suhom mjestu. Vlažno sijeno može fermentirati i postati plijesnivo. Takvo sijeno je lošeg ukusa i pojedine vrste plijesni proizvode toksine koji mogu biti fatalni za kunića. Sijeno ne smije biti izloženo sunčevoj svjetlosti jer ona uništava neke vitamine u sijenu.
• Hranjive tvari
• VLAKNA
• Vlakna su najvjerovatnije najvažniji element kunićeve hrane. Premalo vlakana i njihov digestivni sistem će to osjetiti. Ovo može prouzrokovati teška oboljenja i čak i smrt.
• Uloga
• - Pokreću hranu kroz digestivni trakt (razlaže unijetu hranu/izmet na manje količine)
- Najbolji su izvor energije za bakterije koje žive u cekumu (razgradnja vlakana u masne kiseline)
- Zaštita protiv enterotoksemije (održava balans cekalnih bakterija)
- Zaštita protiv GI zastoja i pomoć pri spriječavanju blokade dlakom.
- Dodaju vodu i bakterije izmetu (to omogućava lakšu defekaciju)
- Pomaže zadržavanju vode u digestivnom traktu.
• Vrste
• Vlakna se sastoje od jednostavnih šećera (monosaharida) koja su tako povezana da su nerazgradiva enzimima kunića. Neka vlakna su razgradiva od strane bakterija u cekumu. Produkti ovog procesa kunić apsorbira, što omogućava 30% dnevnih energetskih potreba.
• Izvori
• - Nesvarljivi dijelovi biljaka (lignin, ćelijski zidovi, itd)
- Sijeno, slama i grane sadrže visok postotak vlakana
- Voće i povrće sadrže nešto vlakana. Zbog velikog postotka vode u njima oni nisu dobar izvor vlakana kao što je to sijeno.
- Pelete takođe doprinose unosu vlakana.
• Odrasli kućni kunići
• Trebaju stalno na raspolaganju imati svježe sijeno ili slamu od trava. Alfalafa sijeno i sijeno od drugih krmnih biljaka je bogato proteinima, kalcijem i energijom, i treba ga izbjegavati. Međutim neki kunići su izbirljivi, pa je bolje da jedu alfalfa nego nikakvo.
• Angora i drugi dugodlaki kunići
• Kao i za odrasle kućne kuniće pogotovo kada se uzme u obzir potencijalna dužina njihove dlake. Zbog njihovih povećanih potreba za proteinima, leguminozno sijeno bogato proteinima neće biti škodljivo angorama, no treba uzeti u obzir višak kalcija u njemu.
• Kunići u razvoju
• Zbog njihove velike potrebe za proteinima i energijom alfalfa sijeno se može davati kunićima koji rastu. Međutim, i sijeno od trava je takođe pogodno za mlade kuniće u razvoju.
• Bolesni kunići
• Sijeno je veoma važno za bolesne kuniće. Ukoliko kunić izgleda nezainteresiran za sijeno trava onda je alfalfa razumna alternativa.
•

• UGLJIČNI HIDRATI

• Ugljični hidrati su šećeri koji se najviše upotrebaljavaju za dobijanje energije. Neki ugljični hidrati su neophodni u ishrani, ali prevelik unos će negativno utjecati na zdravlje kunića.
• Uloga
• Ugljični hidrati su izvor energije.
• Vrste
• - Jednostavni šećeri (monosaharidi): Glukoza, fruktoza (voćni šećer), kukuruzni sirup, dekstroza; galaktoza
- Kompleksni šećeri (polisaharidi): Škrob
• Izvori
• - Žitarice - koncentrirani škrob
- Peleti - koncentrirani škrob
- Voće – fruktoza (zabluda je uvjerenje da voće sadrži samo voćni šećer. Voće sadrži voćni šećer ali i glukozu i saharozu.)
• Potrebe
• Ugljični hidrati su primarni izvor energije u ishrani kunića. Stoga, potrebe kunića za UH je uslovljen njihovim nivoom energije. Kunići sa visokim potrebama za energijom, kao što su majke koje doje, kunići u razvoju, kunići sa nekim tipovima raka, i oni koji su pod terapijama određenim lijekovima, mogu zahtjevati više UH u ishrani. Kastriranje/ steriliizacija smanuju potrebe za energijom, te se unos treba u skladu s tim modificirati.
• Opasnosti
• Previše skroba ili šećera može dovesti do debljanja jer će kunić pretvarati višak energije u masnoću. Enterotoksemija može biti uzrokovana sa prevelikom količinom ugljičnih hidrata u ishrani. Ovo je zbog toga jer višak UH putuje do cekuma gdje povećana energija može uzrokovati razvoj populacija štetnih bakterija, koje proizvode toksine.
• Odrasli kućni kunići
• Manji kunići imaju brži metabolizam (njihovo srce kuca brže, oni dišu brže..itd.) od većih kunića. Stoga, u prosijeku patuljasti kunić od 2 funte (1 pound/funta = 453,6 g) će trebati više hrane po funti tjelesne težine od ovnolikog koji teži 10 funti (1 pound/funta = 453,6 g). Također, patuljasti kunići imaju manji cekum i ne mogu prerađivati hranu jednako uspješno kao veći kunići. Težinu je potrebno pratiti pažljivo; preteški kunići trebaju dobijati manje dok kunići sa smanjenom tjelesnom težinom trebaju dobijati više proporcije UH u ishrani.
• Angora i drugi dugodlaki kunići
• O ve životinje trebaju nešto više UH od kunića sa normalnom dužinom dlake. Rast njihove duge dlake zahtjeva mnogo energije i proteina. Premalo proteina ili energije će dovesti do toga da kunić počne koristiti vlastitu tjelesnu snagu za proizvodnju krzna. Međutim, težinu treba pažljivo pratiti da bi se spriječila gojaznost zbog prevelike količine energije.
• Kunići u razvoju
• Mladi, kunići u razvoju imaju velike potrebe za UH, međutim, njihove cekalne bakterije mogu biti više osjetljive na hranu bogatu UH nego kod starijih kunića. Stoga, unos žitarica i voća treba pažljivo pratiti kod mladih kunića i vlasnici trebaju voditi računa o enterotoksemiji. Vlakna imaju zaštitnu funkciju protiv enterotoksemije; stoga peleti ne nose rizik od eneterotoksemije koji nose čitave žitarice.
• Bolesni kunići
• Bolesni kunić ima veću potrebu za energijom od zdravih kunića. Energija je potrebna da se podrži imunološki sistem i podržava visoku temperaturu. Veoma je važno da bolesni kunić dobija nutritivnu podršku kada mu je apetit smanjen. Kunići koji ne jedu su pod velikim rizikom za oboljenje jetre (lipidoza jetre).
•

• PROTEINI

• Proteini su osnova građe mišića, kostiju, kose, očiju...u kratko, proteini su neophodni za građu kunića. Manjak proteina će negativno utjecati na zdravlje kunića, ali previše proteina može oštetiti bubrege
• Uloga
• Esencijalni su za građu kunića.
- Proteini pomažu u izgradnji kostiju, mišića, krzna, takođe su odgovorni za pretvaranje hrane u energiju
- Proteini su važni za pravilno funkcionisanje bakterija u cekumu
• Vrste
• Proteini su sačinjeni od amino kiselina. Od 20 uobičajenih amino kiselina kunić neke sintezira sam, a neke ne. One koje ne može proizvesti nazivamo esencijalnim amino kiselinama. Hrana osigurava znatnu količinu ovih amino kiselina. Međutim, cekalne bakterije mogu proizvesti esencijalne amino kiseline i stoga cekalne kuglice (vitaminska kakica) su za kunića takođe izvrstan izvor proteina visoke kvalitete. (i za vas, no ne preporučujemo da jedete izmet svog kunića )
• Izvori
• - Sijeno trava: 8-15% proteina
- Sijeno alfalfa: 17-23% proteina
- Peleti: 13-20% proteina
- Žitarice: 10-18% proteina
- Vitaminska kakica: 25-38% proteina
• Potrebe
• Bakterija u cekumu može sintetizirati proteine, i cekalne kuglice obezbjeđuju barem 10% potreba za amino kiselinama. Kunić koji ne može jesti svoje cekalne kuglice i ima oslabljen apetit treba više proteina od prosječnog kunića.
- Kratkodlaki odrasli kunići 10-12% proteina
- Dugodlaki odrasli kunići 25-38% proteina
• Opasnosti
• - Previše proteina može otežati rad bubrega, pošto su oni odgovorni za ekskreciju viška nitrogena.
-Povišeni proteini takođe mogu prouzrokovati pretejeranu produkciju cekalnih kuglica zbog „prejedanja“ cekalnih bakterija.
• Odrasli kućni kunići
• Dnevni udio peletića skupa sa neograničenom količinom sijena vjerovatno sadrži dovoljno proteina.
• Stariji kunići
• Neki stariji kunići nisu u mogućnosti doseći do analnog otvora i jesti svoje cekalne kuglice. Ovo smanjuje njihov dnevni unos proteina, i to treba imati u vidu prilikom određivanja dijete za njih
•
Angore i drugi dugodlaki kunići
• Oni zahtjevaju više proteina od kratkodlakih kunića. Ovo je zbog duge dlake kojoj je neophodan protein za rast. Angore će uzimati proteine iz tkiva vlastitih mišića i koristiti ih za rast krzna. Normalni obroci peletića i neograničene količine sijena sadrže dovoljne količine proteina za većinu angora. Međutim, ukoliko zdravi kunić sa normalnim apetitom gubi težinu mora se uzeti u obzir povećanje proteina u ishrani. Najjednostavniji način je povećati im dnevni unos peletića. Ukoliko postoji razlog zbog kojeg nije moguće povećatikoličinu peletića, onda se mala količina peletića bogatih proteinima (22-24% proteina) može miješati sa sa obični peletićima za kuniće. Drugi način za povećanje proteina je dodavanje alfalfa sijena ( ili od drugih leguminoza).
•
Kunići u razvoju
• Oni zahtjevaju više proteina jer njihove kosti i tkiva su još u razvoju. Povećanje udjela peletića će omogućiti dodatne količine potrebnih proteina. Dodavanje alfalfa sijena će povećati unos proteina
•
Bolesni kunići
• Bolest može privremeno povećati potrebe za proteinima, zbog podržavanja imunološkog sistema. Bolesni kunići koji ne mogu konzumirati svoje cekalne kuglice trebaju dodatne proteine u hrani. Pojedini lijekovi, poput steroida, će povećati potrebe kunića za proteinima te se radi kompenzacije ishrana mora prilagoditi tim potrebama. Proteini su bitni za borbu protiv infekcija; kunići sa povišenom temperaturom trebaju više proteina i kalorija; kunići sa tumorima trebaju takođe više proteina i kalorija. Kunići sa dijebetisom, trudni kunići i oni koji doje takođe imaju povećane potrebe

• VITAMINI

• Vitamini i minerali obosiguravaju da sva kemija u kuniću funkcionira ispravno
• Uloga
• - Vitamini su važni za oslobađanje energije iz hrane i zaliha energije
- Ponašaju se kao hormoni pri regulaciji metabolizma
- Ponašaju se kao antioksidansi za spriječavanje ćelijskog oštećivanja
• Vrste
• - Kunići ne mogu proizvoditi svoje vlastite vitamine
- Struktura svakog vitamina je različita, međutim, svi su organske molekule nađene u tragovima kod bakterija ili biljaka.
Mogu se podijeliti u dvije grupe:
- rastvorljivi u vodu (B-kompleks, C)
- rastvorljivi u mastima (A, D, E, K)
• Izvori
• - u vodi rastvorljivi vitamini i vitamin K se sintetiziraju od strane cekalnih bakterija i unose se nazad koprofagijom
- karoteni (biljni pigmenti) se u tkivima kovertuju u vitamin A
- pre-vitamin D je nađen u alfalfa sijenu sušenom na suncu, i može se sintetizirati u koži nakon izlaganja UV svjetlu
- vitamin E se nalazi u biljnom ulju i žitaricama
• Potrebe
• - kunići imaju apsolutnu potrebu za svim vitaminima izuzev vitamina C
- međutim, cekalne bakterije daju vitamin K i B-vitamine i zbog toga nije potrebno dodavanje u ishrani, sve dok ne dođe do poremećaja u radu cekuma ili se cekalne kuglice ne konzumiraju.
- kunić koji dobija peletiće kao dio hrane trebao bi putem njih da prima dovoljne količine vitamina D, A i E. Za kuniće koji ne dobijaju peletiće, moguće je da će nakon mnogo godina razviti manjak D i E vitamina. Mrkva je naravno bogata vitaminom A.
• Opasnosti
• - extremni višak vitamina C može prouzrokovati oštećenje bubrega
- višak vitamina D može prouzrokovati toksikaciju i deponovanje kalcija u tkiva (zglobovi, bubrezi, itd...). Manjak vitamina D uzrokuje rahitis.
- višak vitamina A uzrokuje neurološke smetnje i oštećenja kože
• Odrasli kućni kunići
• Normalno ne trebaju nikakve vitaminske suplemente.
•
Stariji kunići
• Ukoliko imaju problema pri konzumaciji cekalnih kuglica, možda je potrebno dodati B- vitamine u ishranu
•
Kunići u razvoju
• Zalihe vitamina u jetri i vitamini iz peletića trebali bi bit dovoljni za rast.
•
Bolesni kunići
• Mogu imati iste potrebe za B-vitaminima kao i stariji kunići naročito ukoliko postoji poremećaj u GI traktu, ili nije moguće konzumirati cekalne kuglice. Primjećen je porast apetita nakon injekcije B-kompleksa
•

• MINERALI

• Uloga
• - minerali su važni za građu kostiju (kalcij, fosfor, magnezij)
- vežu oksigen i nose ga kroz krvotok (željezo)
- ponašaju se kao antioksidansi i spriječavaju oštećenja ćelija (selen)
- pomažu o oslobađanju energije iz hrane i zaliha (jod, kobalt, krom)
- učestvuje u regulaciji krvnog pritiska (natrij, kalij)
• Izvori
• - Mnoge biljke koncentriraju minerale te stoga nema velikog rizika da kunić, hranjen raznovrsnom hranom koja uključuje mnogo biljaka, razvije manjak minerala
- Peleti su dobar izvor minerala
• Opasnosti
• Višak minerala može biti toksičan, međutim, ovo ne bi trebalo biti briga kod većine minerala. Jedanizuzetak je kalcijum. Kunić metabolizira kalcijum veoma različito od drugih životinja. Kunić apsorbuje kalcij iz crijeva (60-80% se apsorbuje u krvotok) i najveći put za oslobađanje od njega je kroz urin. Kalcij se veže sa drugim stvarima u urinu i tvori čvrste materije. U nekih kunića te tvorevine se zadržavaju u mjehuru i uzrokuju probleme. Neki veterinari će preporučiti uklanjanje kalcija iz ishrane kunića sa ovim problemom. U mnogim slučajevima, ovo se pokazalo ako neefektivno. Premalo kalcija može dovesti do slabljenja kostiju. Ukoliko je kalcij striktno ograničen ili uklonjen iz ishrane kunića potrebno je pratiti gustoću kostiju. (Pročitaj o metabolizmu kalcija!.)
• Odrasli kućni kunići i angore
• Trebaju primati sve potrebne minerale iz hrane koja je sačinjena iz pravilno izbalansiranih peletića, biljki i sijena
•
Kunići u razvoju
• Trebaju više minerala nego dorasli kunići, međutim, ova potreba treba biti omogućena dnevnim udjelom nutricijski izbalansiranih peletića.
• Bolesni kunići
• Trebaju više minerala nego dorasli kunići, međutim, ova potreba treba biti omogućena dnevnim udjelom nutricijski izbalansiranih peletića