ČUVANJE I ODGOJ ŠTIGLIĆA

Đorđe Savić:
ŠTIGLIC, ČUVANJE I ODGOJ
O čuvanju štiglica u kavezu napisani su mnogi tekstovi u različitim časopisima i knjigama. Većina njih je napisana veoma slično, opisuju izgled štiglica i njegov život u prirodi,kažu ponešto o mogućnostima razmnožavanja u kavezu i ukrštanja sa drugim vrstama ptica, i to je uglavnom to. Ali, nešto detaljnije o samom čuvanju, školovanju i odgoju rijetko je dostupno. Zašto? Ne zato što je malo odgajivača i ljubitelja, koji se time bave, već zato što je to područje u kome svi imaju neke svoje tajne. Način čuvanja, odgoja i školovanja štiglica je uglavnom zasnovan na dugogodišnjem iskustvu i ljubomorno čuvanim tajnama, koje je malo koji odgajivač spreman da prenese drugima. Ovaj tekst ima za cilj da razotkrije neke od tih tajni i pomogne mladim odgajivačima i ljubiteljima u njihovom radu sa pticama.
Sistem držanja i školovanja o kome ovdje pišem potice iz Južne Evrope i poznat je već dugo, ali je o njemu malo pisano. Na početku, treba da kažem da rad počinje od nabavke ptice. Potrebno je da se nabave mlade ptice, bez boje, po mogućnosti što ranije po odvajanju od roditelja. Rad je moguć i sa starijim pticama, koje već imaju boju, bilo da su uhvaćene u prirodi ili nabavljene od odgajivača, ali su tada rezultati slabiji. Gdje nabaviti ptice? Najbolje je ako možemo da ih nabavimo od odgajivača koji razmnožavaju štiglice. Njihova iskustva kažu da su ptice izležene u kavezu pogodnije za školovanje i da pjevaju više od uhvaćenih ptica. Druga opcija je da ih uhvatimo u prirodi u periodu Jul-Avgust. Naravno, za školovanje je potrebno da se nabave mladi mužjaci, posto ženke ne pjevaju ili pjevaju veoma slabo. Polni dimorfizam kod štiglica nije izrazit ni kod odraslih ptica, a kod mladih je još teže odrediti pol. Zato, pri izboru treba uzeti mlade koji su krupniji, sa većim bijelim poljima na repnim perima (kod odgajivača poznatim kao “špiljeri” ili “špigle”). Manje iskusnim ljubiteljima ovo razlikovanje polova moze da predstavlja problem, ali postoje razlike koje mogu da se uoče, pogotovo ako se istovremeno posmatraju mladi oba pola. U kasnijem periodu, kad ptice počnu da se mitare i da dobijaju boje odraslih ptica razlika može jasno da se uoči. Boje mužjaka su intenzivnije, “brkovi” u korijenu kljuna su izrazito crni, crvena maska prelazi polovinu oka i pregib krila je crn. Kod ženki ovaj pregib je sivozelenkast, nekad smeđ, “brkovi” su sive ili sivobijele boje i maska ne prelazi polovinu oka. U periodu kad dobijaju boju mladi mužjaci vec počinju da pjevaju, tako da i po tome možemo da ih razlikujemo od ženki. Ipak, i pored svega, i iskusnim odgajivačima promakne poneka ženka, koja onda može da posluži kao baza za uzgoj u kavezu, koji je poslednjih godina postao aktuelan u svijetu, a i kod nas. Nakon što smo nabavili ptice, smještamo ih u volijeru (što veću, to bolju), po mogućnosti na otvorenom (balkon i slično), i počinjemo sa školovanjem. Što se ishrane tiče, mladim pticama treba da obezbijedimo što raznovrsnija hraniva. Najčešće, osnovu ishrane predstavlja hrana za kanarince uz dodatke nigera, konoplje, suncokreta, salate i raznih vrsta divljeg sjemena koje skupljamo u prirodi. Kod izbora divljeg sjemena treba obratiti pažnju na ishranu ptica u prirodi, odnosno treba posmatrati gdje se zadržavaju i šta jedu ptice u prirodi. Pored sjemenske hrane, treba obezbijediti zeleniš (kupus, salata, list i cvijet maslačka - od njega ptice dobijaju intenzivnu boju), voće i povrće (jabuke, kruške, mrkva, krastavac i slično), animalna hraniva (jajčana hrana, bilo industrijska, bilo pravljena kod kuće), naravno mineralna hraniva (sipina kost, grit, kuhinjska so, drveni ugalj) i pijesak. Takođe, svježa i čista voda za piće i kupanje je obavezna. Mladi štiglici su veoma osjetljivi na abdominalne infekcije, tako da treba obezbijediti maksimalnu higijenu i periodično preventivno davati nešto od lijekova (ESB3 se pokazao kao dosta dobar).
Za školovanje mogu da se koriste živi učitelji, što je bolje, ili različiti snimci pjesme na CD-ovima ili kasetama. Ovi snimci uglavnom sadrže samo određene dijelove pjesme koju želimo da postignemo. Živi učitelji, jedan ili više njih, su odvojeni od mladih, da ne bi bili ometani u pjesmi, a i zbog toga što su raspjevani štiglici često agresivni prema drugim pticama. Mlade ptice najbolje usvajaju pjesmu rano ujutru i kasno popodne (tada se i štiglici u prirodi najviše raspjevaju), tako da u tom periodu treba puštati CD-ove i kasete, po par sati dnevno. Da bismo umirili ptice u vrijeme “časova”, možemo malo da zamračimo volijeru, ali to nije neophodno. Ako nemamo učitelja ili snimak pjesme, ne treba se brinuti, jer ptice imaju genetski urođenu pjesmu, a školovanje samo pomaže da se taj potencijal ispolji i uobliči. Tokom jeseni ptice se izmitare i počinju da pjevaju punim glasom, kada već mogu da se primijete neke ture u pjesmi. Ali, školovanje traje i dalje. Ptice su za sve ovo vrijeme u volijeri, gdje ostaju tokom jeseni i zime, pa sve do proljeća.
U proljeće, negdje u periodu druga polovina Aprila-početak Maja (zavisno od vremenskih prilika i spoljne temperature) sada već odrasle ptice se odvajaju pojedinačno u male kaveze. Dimenzije ovih kaveza mogu da budu različite, ali se najviše koriste kavezi dimenzija oko 25x15x20 cm. Kavezi se smještaju u kutije (slično koferima za držanje i školovanje malino kanarinaca) i to tako da se ptice vide. U ovom periodu veoma je važno da se pticama obezbijedi jaka hrana (povećan procenat masnog sjemena, naročito konoplje, klijalo sjeme - najbolje niger i konoplja, jajčana hrana, zeleniš - list i poluzreli cvijet maslačka, obavezno). Nakon par dana, kada se ptice malo smire i naviknu na mali prostor, počinjemo sa treningom. Kako trenirati ptice? Treniramo ih tako što ih vadimo iz kutije i postavljamo tako da se ne vide. Treninzi u početku traju kraće, po 10-15 minuta, a kasnije, kad se kod ptica razvije uslovni refleks, se produžavaju, da bi na kraju trajali oko 1 sat ili i duže. Ovakve treninge ponavljamo nekoliko puta dnevno, najbolje rano ujutru i kasno popodne, kada sunce nije jako. Ptice će u početku biti pomalo stidljive, ali će sa vremenom početi da pjevaju punim glasom. U toku cijelog odgoja, a posebno u ovom periodu, važno je naviknuti ptice na prisustvo ljudi, da bi pjevale i pred njima. Kako treninzi napreduju, ptice pjevaju sve više i sve glasnije, tako da je moguće izvršiti selekciju po željenoj pjesmi. Vrhunac pjesme je moguće prepoznati po tome što vrh kljuna gubi crnu boju i postaje ružičast, ptica stalno ponavlja određene dijelove pjesme i pjeva na druge ptice kada joj ih primaknemo. Ovakvi treninzi traju tokom proljeća i ljeta, sve dok negdje krajem ljeta ptice ne počnu da mijenjaju perje, kada ih smještamo u volijeru i ciklus se ponavlja sledeće sezone. Ovakvim načinom držanja postići ćemo da ptice lijepo izgledaju, da budu zdrave i da žive dugo.
I, za kraj, važno je reći da štiglic, za razliku od drugih ptica, sa godinama ne slabi sa pjesmom, već naprotiv, kao staro vino, postaje sve bolji i bolji.
Uz najbolje želje svim ljubiteljima najljepše ptice na svijetu,
Đorđe Savić
djordjevet@yahoo.com

ČEŠLJUGAR - DRŽANJE I UZGOJ

Jürgen Marek

Gospodin Jürgen Marek češljugare uzgaja više od 10 godina. On u svom tekstu ne razdvaja podvrste češljugara (npr. Carduelis Carduelis Major od drugih podvrsta), jer je to za uzgoj i njegu ovih ptica nebitno, budući da su njihova prehrana i uzgoj u pokušaju domestificiranja identični. Drži ih na lođi u letarkama širine 0,65 m, dubine 1,25m i visine 2,30m. Lođa je otvorena cijele godine. Iz njegovog teksta izdvojio sam one dijelove koji će našim uzgajateljima biti od koristi.

Češljugari su poznati, kao i mnoge nedomestificirane ptice da oni sami odabiru partnere. Stoga im treba osigurati makar i minimalnu mogućnost samoizbora. Jednoj ženki u letarki pridružujemo najmanje dva mužjaka ili pak jednom mužjaku najmanje dvije ženke. Ako to učinimo početkom zime već u veljači primjećujemo prve znakove simpatija koje se izražavaju u traženju kontakta kljunovima. Početkom proljeća primjećujemo, karakteristično za češljugare, horizontalno zakretanje tijelom (lijevo-desno) s istovremenim spuštanjem krila i širenjem repa. Usklađivanje u fazi uparivanja (samostalnog izbora partnera) , počinje onda kada partner sjedi nasuprot u istovjetnoj poziciji i usklađenih pokreta. Zatim se često prate zajedničkim letom s jedne pozicije na drugu.

Približavanjem parenja, pojačavanjem nagona, netrpeljivost prema suparnicima jača i sada treba odvojiti parove. Iskustvo g. Mareka govori kako s parenjem možemo računati u drugoj polovici travnja. Prvi nasad bude položen početkom svibnja. Ove navode potvrđuje njegova evidencija koju vodi pedantno, a odnosi se na cjelogodišnje držanje ptica u vanjskim uvjetima. U sobnom držanju ptica, parenje i nesenje jaja počinje ranije, ali ishod je nesiguran. Broj neoplođenih jaja je tada vrlo visok.

Pokazuju li ptice interes za gradnju gnijezda dajemo im na raspolaganje mahovinu, suhu travu, životinjsku dlaku, kozmetički vatu, pamuk (može i 'pamuk' topole, ciganskog perja, vrbe, šaša - op. prev.). Vata, pamuk i životinjske dlake, osim za gradnju gnijezda, služe i za 'nagovaranje' partnera, tako da ih ptice čupaju i nose amo-tamo po letarci.

G. Marek koristi plastična gnijezda za kanarince stasa. Gnijezdo stavi u prednji dio letarke ispod krova na gredu za koju ga pričvrsti vijkom. Kako bi se parovi privikli na gnijezdo on drži dva gnijezda cijele godine u svakoj letarci. Početkom gniježđenja vadi stara gnijezda i postavlja novo. Ako zbog bilo kojeg razloga nije postavio plastično gnijezdo tada bi njegovi češljugari uvijek koristili borove grane (koje stavlja radi dekoracije) kao podlogu za gnijezdo. Nesenje jaja se odvija u jutarnjim satima, u pravilu oko sedam sati. Nasad većinom broji pet jaja, rijetko četiri.

Ponašanje mužjaka prema partnerici za vrijeme ležanja na jajima je različito i jako individualno. Raspon ponašanja seže od potpune ravnodušnosti do osobite brižljivosti, a očitava se u hranjenju partnerice u gnijezdu, čestim obilaskom, praćenjem pri izlijetanju iz gnijezda, dakle sudjelovanjem baš u svemu.

Dvanaestog do četrnaestog dana vale se pilići. Tada se opaža veća aktivnost hranjenja koje se slijedećih dana još intenzivira. Partner hrani svoju ženku na gnijezdu, tako da ona ne mora napuštati gnijezdo zbog uzimanja hrane. Izlazi samo zbog pijenja vode i nužde. Negdje oko četvrtog dana ženka preuzima kompletnu obvezu hranjenja i radi uzimanja hrane napušta gnijezdo. Time je mužjaku omogućeno direktno hranjenje potomstva.

Važnu ulogu u uzgoju češljugara ima davanje poluzrelog sjemenja divljih korova i trava. Ako se roditeljima nude odgovarajuće biljke u dostatnim količinama i hranjenje će biti obilatije. Poluzrelo sjemenja maslačka (može i čuvano u zamrzivaču), davano u velikim količinama, ima naročitu ulogu u ishrani mladunaca. Prirodna hrana je bitna u uzgoju češljugara. Trebalo bi je davati najmanje do polovice vremena provedenog u gnijezdu, što znači do starosti mladunaca od sedam, osam dana. Tada će roditelji rado preuzeti i klijavu hranu kao zamjenu prirodnoj hrani. Starenjem mladunaca raste udio suhe sjemenske hrane u njihovoj prehrani. Za vrijeme cijelog uzgoja mladunaca trebamo davati i svježi list maslačka.

G. Marek istovremeno svojim češljugarima daje lutke crva brašnara (najbolje u mekoj ovojnici) koje rado jedu. Crve brašnare hrani zobenim pahuljicama, nasjeckanim listovima maslačka i koprive. Povremeno im daje naribanu mrkvu koju posipa s Nekton-S prahom. Ribana mrkva ima prednosti jer je crvi više vole nego u komadima, lakše je probavljaju, a tako ih je lakše vitaminizirati. Ovaj uzgajatelj samo iznimno rijetko daje jajnu hranu i kako sam kaže ona ne igra nikakvu ulogu u ishrani njegovih češljugara. Nakon izlijetanja ptića ponudu životinjskih bjelančevina treba malo - pomalo smanjivati. Tjedan dana nakon izlijetanja više ne daje lutke crva brašnara.

U kasnijem uzgoju, lipanj / srpanj, obzirom da poluzrelog sjemenja maslačka više nema (ako ga niste spremili u zamrzivač), može ga se nadomjestiti drugim biljkama koje dozrijevaju u to vrijeme. Tako možemo dati poluzrelo sjeme repice, koju lako nalazimo i obilat je izvor prirodne hrane. Dobro će prihvatiti i mliječnu zriobu raznih kostriša, prvenstveno poljskog ostaka (Sonechus arvensis) i biljke livadna kozja brada (Tragopogon pratensis) koju Njemci zovu Wiesn - Bocksbart. Povremeni uzgoj samo s klijavom hranom, lutkama crva brašnara i svježim listovima maslačka isto tako prolazi uspješno kod ovog uzgajatelja češljugara.

Prema njegovom iskustvu, ako nisu uznemiravane, mlade ptice ostaju u gnijezdu oko šesnaest dana. Nakon izletanja roditelji će ih hraniti još dva do tri tjedna i to prvenstveno mužjak jer ženka zasniva slijedeći nasad. Mlade ptice treba prstenovati šestog dana života. Samo iznimno rijetko će roditelji zbog prstena izbaciti mladunce iz gnijezda (navodi samo jedan slučaj).

Sa prehranom češljugara nema problema. Kao temeljnu hranu daje sjemensku mješanicu za čižke i za češljugare firme Blatner. U proljeće daje klijavu hranu iste te firme za čižke koja je naročito bogata sjemenjem raznih salata i nigerom. Važno je davati minerale a daje ih u formi grita od školjaka i kalcija u formi usitnjenih ljusaka kuhanih kokošjih jaja. Potreba za mineralima je naročito pojačana u uzgojnom periodu (nesenje jaja i rast mladunaca) te periodu promjene perja. Hrana životinjskog podrijetla već je prije navedena. Od zelene hrane daleko najviše daje maslačak (list i glavice). Za maslačkom postoji interes češljugara i u mitarenju. Osim maslačka češljugari naročito vole i uživaju u poluzrelom sjemenju noćurka (Oenothera biennis). Ono dozrijeva u srpnju i kolovozu a nalazi se u sjemenim mahunama ove biljke. Stare i mlade ptice s oduševljenjem vise na toj biljci koja može biti veća od jednog metra. Kljunovima buše pojedine mahune kako bi izvadili sitne, okrugle, tamnosmeđe sjemenjače. I estetski je užitak promatrati češljugare kako u grozdovima vise na mahunama ove biljke te se naslađuju sjemenjem. U prirodi noćurak nalazimo na suhim tlima.

U drugom mjesecu života, približno sa šest tjedana, mladi mužjaci počinju pjevušiti svoju pjesmu slušajući i oponašajući stare pjevače. U kasnijim leglima to je problem jer su stare raspjevane ptice u međuvremenu ušle u promjenu perja i prestale pjevati. Kako bismo ipak mladim mužjacima omogućili slušanje pjeva koristimo se tehnikom. Puštamo im pjesmu snimljenu na vrpci ili CD-u.
Der Vogelfreund, travanj 2005.

Priprema za pareenje i izrada gnezda stiglici, moj klip od pre dve godine....