PTICE NAŠIH PROSTORA

BATOKLJUN

[img] Uploaded with

Lat: Coccothraustes coccothraustes
Hr Radović Sušić: Batokljun
Hr Rucner: Batokljun trešnjar
Eng: Hawfinch
De: Kernbeißer
It: Frosone
Opis ptice:
Gnijezdi raštrkano u bjelogoričnim i miješanim šumama s gustim nižim raslinjem. Privlače ga trešnjici, jakim kljunom lako drobi koštice. Sjemenke graba također čine omiljenu hranu. Lako ga je previdjeti jer je plašljiv, tih i većinu vremena provodi u krošnjama drveća. Uočite vrlo krupan i snažan kljun (plavo-siv u sezoni gniježđenja, žućkasto-bijel tokom ostatka godine), kratki rep i široku bijelu krilnu prugu, oznake koje su lako vidljive u letu. Ženka je u osnovi slična mužjaku, ali ima svjetlosivu plohu na sekundarnim perima, na sklopljenim krilima, manje je toplih i bogatih boja, teži ka sivo-zelenom. Osim bijelih pruga na krilima i repu, juv. je prilično neopisivo žućkasto-smeđ (između ostalog, nema crne oznake na licu). Spolovi se mogu odrediti po oznakama na sekundarnim perima. Zov je metalno, vrlo tvrdo "pix" kao snažno, pojedinačno "tic" crvendaća, zatim crnom kosu slično "srree", i "chi" s grubom sličnošću sa sivom muharicom. Pjesma se sastoji od niskih, napetih "tee-eeh" zvukova izmješanih sa zovovima.

ANIFLAN
[img] [/img]

Naziv ptice:
Lat: Acanthis cannabina
Hr Radović Sušić: Hr Rucner: Obična juričica
Eng: Linnet
De: Hänfling
It: Fanello
Opis ptice:
Gnijezdi uobičajeno na vrijesištima i otvorenom zemljištu sa živicama i grmovima, u parkovima i vrtovima. Vrlo često se viđa u parovima. U kasno ljeto se okupljaju u velika jata na poljima zrele uljane repice, strništima itd., često zajedno sa zelendurima. Obična jurčica je prilično mala ptica. Mužjak lako prepoznatljiv po sivoj glavi, malina-crvenoj boji na prsima i čelu, kestenjasto-smeđim leđima i bijelim rubovima primarnih i repnih pera. Kljun siv. U jesen je crvenilo ublaženo čupercima. Ženka i juv. nemaju crvenila, imaju isprugana prsa, manje su čistih boja i stoga mogu biti pomiješani s gorskom jurčicom. Međutim, ovaj rizik se pojavljuje uglavnom u jesen i zimu, a tada tamni kljun gorske jurčice odmah daje jasnu oznaku vrste. Također je bijelo na rubovima primarnih pera mnogo napadnije, dok skoro da nema kontrastnih krilnih pruga, leđa i prsa imaju slabije pruge, a grlo je sivkasto-bijelo (s finom ispruganošću u sredini) umjesto (neisprugano) bljedožutog. U dodatku, obična jurčica ima poseban opći izraz lica zahvaljajući svjetlijim područjima iznad i ispod oka, te također na obrazima. Brbljava i ima mnogo glasova. U letu dosta nazalno odbijajuće "knetETT", ili samo "tett", ponekad kombinirano s kratkim ćurlicima ili sitnim mekim zvižducima, npr. "peeuu", "trrru" i "tukeeyu". Ispušta vrlo promjenjiva prijatna cvrkutanja s dobro vidljivog mjesta.

ZVIŽDAK

[img] [/img]

Lat: Phylloscopus trochilus
Hr Radović Sušić: Brezov zviždak
Hr Rucner: Zviždak kovačić
Eng: Willow Warbler
De: Fitis
It: Lu? grosso
Opis ptice:
Vrlo česta gnjezdarica bjelogoričnih i miješanih šuma, od nizinskih guštara do najviših podplaninskih brezika, zahtijeva tek skupinu drveća s prizemnim raslinjem. Jednolično sivo-zelen s gornje strane. Na prsima nijansa žutog. Juv. ima prilično jaku žutu donju stranu tijela. Populacija na sjeveru i sjeveroistoku u prosjeku više sivo-smeđa. Sličan običnom zvižku, ali obično manje smeđ, ima uočljiviju obrvu, u pravilu svjetlije noge (ali može imati sasvim tamnosmeđe noge). Vrlo aktivan i nemiran, kao i drugi Phylloscopus-i; muva se po krošnjama drveća u potrazi za insektima. Zov i znak za opasnost slabo, meko "hooeet". Pjesma je blago sjetna, ali ugodna; počinje s nekoliko visokih, jasnih tonova, opada i usporava, ali vraća brzinu tek da poskoči i nestane u mekim tromim tonovima.

Prosjecna duljina/raspon krila:
11,5/null

CAJZLAN

[img] [/img]

Naziv ptice:
Lat: Carduelis spinus
Hr Radović Sušić: Čižak
Hr Rucner: Zelenčica ovčica
Eng: Siskin
De: Zeisig
It: Lucherino
Opis ptice:
Gnijezdi prilično često, ali mjestimično, u crnogoričnim šumama, osobito visokim omorikama. Broj ovisi o urodu sjemena. Najmanja zeba sjeverne Evrope. Zelenkast i prugast, ima žute strane repa i krilne pruge. Mužjak ima crno čelo i mrlju na bradi. Van sezone gniježđenja se okuplja u gusta jata (često miješana sa sjevernim jurčicama), hrani se tiho, viseći naglavačke po brezama i johama, iznenada odlijeće u gustiš u kratkom kružnom letu, ispuštajući zujavi cvrkut. U Britaniji često zimi posjećuje viseće vrtne hranilice za ptice. Let lagan, u dugim dubokim valovima. Zov izvučeno, jasno, tužno "DLU-ee" ili "DLEE-u", kao i suho "keteKETT". Pjesma brza, cvrkutavo čavrljanje, završava slabim soptanjem. Izvodi pjevni let.

Prosjecna duljina/raspon krila:
12/null

ŠTIGLIĆ

[img] [/img]

Carduelis carduelis - Štiglić



Klasa AVES - Ptice
Subcl. NEORNITHES
Superordo NEOGNATHAE (ptice letačice)
Ordo PASSERIFORMES (Ptice pevačice)
Familia FRINGILLIDAE
Foto galerija

Opis: Veličina ptice iznosi 14 cm. Glava i mužjaka i ženke je crno-belo-crvene boje, krila su crna sa širokom žutom prugom.
Stanište: Listopadne šume, ređe mešovite i četinarske šume do 1 000 mnv., voćnjaci, parkovi, urbana sredina.
Bionomija:
Status: Stanarica, a posle gnežđenja skita.
Gnežđenje: Gnezdo smešta na bočnu granu drveća na visini do 6 m. Vreme gnežđenja: 05.05. – 15.05. i 15.06. – 10.07. Gnezdo koristi samo za jedno gnežđenje.
Broj gnežđenja: Dva, retko tri i dva naknadno.
Broj jaja: 4-6 (5) i 4-5 (4).
Prosečan broj mladunaca: 3-5.
Ishrana: Semenke, lisne vaši, pupoljci.
Zaštita: ZAŠTIĆEN
Štiglić je vrlo prilagodljiva ptica i lako se pripitomljava. U zarobljeništvu se lako pari sa bilo kojom pticom, a najviše sa kanarincem. Mešanci su lepi,zdravi i odlični pevači. Mogu se pariti i sa:
Zimovkom, cajzlom,zebom,krstokljunom i td.
U jesen kada mladi štiglići napuste gnezdo i do prvog mitarenja oni su potpuno sivo-šarene boje. Letnja pera u krilima su žute boje. Prvogodišnja ptica, a to važi za sve ptice iz porodice zeba, ima perje u repu šiljastog oblika, dok već iduće godine, posle mitarenja velikog perja, ono zadobije zaobljeni oblik. Razlika u polovima je skoro nemoguća po boji. Kod štiglića se mužijak razlikuje od ženke po intezivnijoj boji, oko kljuna „brkovima“, obojenost ramenog prelaza na krilu i po jačini crvene boje maske na glavi.
Posle nekih desetak dana po hvatanju, kada se ptica već privikne na okolinu, možemo je mirno pustiti u volijeru, među ostale ptice. U prirodi se hrani isključivo semenjem i bobicama. Izuzetno su otporni na sve otrove i pesticide. Hrani se čičkom i suncokretom. U jesenje- zimskom periodu zrnastoj hrani treba dodavati i semenke: jove, breze, raznog korova i što je moguće češće kupus i komadiće jabuke. Uz razno povrće dnevnom obroku treba dodati listiće maslačka a kasnije sveže semenje raznih trava. Kada ima više ptica u kavezu treba im hranu postavljati u dve odvojene hranilice. Na kraju aprila u obrok se uključuje i tvrdo kuvano, rendano jaje i brašneni crvići, proprani rečni pesak, istucane ljuske jajeta i sipina kost moraju biti stalno u kavezu. Konoplje (seme), je osnova njihove hrane, 50% mešano sa ostalom hranom. Štiglić se ne može nikada ugojiti i treba mu davati što više hrane, jer je živahan i dosta prosipa. Sa prilagođavanjem manje rastura hranu.
Mlađi mužijak već nakon mesec dana provedenog u kavezu propeva. Prvo stidljivo pa sve bolje i bolje. Sa dolaskom proleća počinje bolje pevati. Već od aprila najbolje ga je držati stalno na balkonu u što većem kavezu, na mestu gde nema promaje. Naviknut na uslove u kavezu vrlo se teško može vratiti prirodi i uslovima slobode, pa se greši kada se početkom proleća štiglići puštaju na slobodu. Ulovljen u vreme seobe u pesmi ne postiže one ture pevanja kao oni što su ulovljeni u vreme parenja. Iskusni ptičari hvataju mlade mužijake u drugoj polovini jula i prvi deo avgusta, tj. u periodu pre prvog mitarenja. Tako mlade ptice drže se u malim kavezima 20x12x18cm. U fazi mitarenja period septembar – novembar, najčešće ih držimo u mraku, radi bržeg mitarenja, ali pojavljuje se uginuće mladih ptica, baš zbog ovakvog načina držanja pa se ono ne preporučuje. Naprotiv, treba ih držati u volijerama sa dosta dnevne svetlosti. Davati im svaki dan da se kupaju, prehranjivati ih jabukom, kupusom i šargarepom. Već početkom decembra mladi se mogu odvajati u pojedinačne kaveze. Što je štiglić stariji on je bolji u svakom pogledu!

CRNOGLAVA MUHARICA

[img] [/img]

Lat: Ficedula hypoleuca
13/null
Hr Radović Sušić: Crnoglava muharica
Hr Rucner: Crnoglava muharica
Eng: Pied Flycatcher
De: Trauerschnäpper
It: Balia nera
Opis ptice:
Gnijezdi često u šumama s makar malo bjelogorice, u parkovima i vrtovima, ali i u usamljenim šumama. Rado koristi kućice za ptice. Nije takav izraziti specijalist za hvatanje letećih insekata kao siva muharica. Trepće krilima (često jedno više od drugog) i miga repom dok stoji na osmatračnici. Neki mužjaci (osobito u istočnoj Evropi, ponekad dalje na zapad) su smeđiji, iako uvijek imaju bijelu pjegu na čelu (ženka nikad). Mužjak lako, ali ženka teško, raspoznatljivi od odgovarajućeg spola bjelovrate muharice (vidi tu vrstu). Pjesma snažna, živahna i ritmička, npr. "see tseevreebtseevree tseevree yu lee tseeplee tseeplee tseeplee". Znak za opasnost kratko metalno "pik, pik, pik,..". Također ispušta tiho coktanje jezikom "tett".

Prosjecna duljina/raspon krila:

CRNOGLAVA STRNADICA

[img] [/img]

Lat: Emberiza melanocephala



Hr Radović Sušić: Crnoglava strnadica
Hr Rucner: Crnoglava strnadica
Eng: Black-headed Bunting
De: Kappenammer
It: Zigolo testanera
Opis ptice:
Gnijezdi u jugoistočnoj Evropi u prilično otvorenom zemljištu s raštrkanim grmovima i drvećem. Mužjak lako prepoznatljiv po crnoj glavi i žutoj ili žućkasto-bijeloj donjoj strani tijela, zajedno s nepostojanjem bijelih repnih oznaka. Zov sličan zovu strnadice žutovoljke, "cheuh" ili "styu" te također vrtnoj strnadici slično škljocanje "plut". Pjesma je sasvim kratka, ima ponešto od očajnog zvonjenja laponskog ostrugaša, "sitt, sut sut suterEE-sut-sute-ray", ali nije tako cilikava.

Prosjecna duljina/raspon krila:
16,5/null

CRNOPRUGASTI TRSTENJAK

[img] [/img]

Lat: Acrocephalus melanopogon
Hr Radović Sušić: Crnoprugasti trstenjak
Hr Rucner: Trstenjak ševarić
Eng: Moustached Warbler
De: Mariskenrohrsänger
It: Forapaglie castagnolo
Opis ptice:
Gnijezdi i južnoj Evropi u trščacima i močvarama s gustim raslinjem, često stoji na rogozu. Sliči trstenjaku rogožaru, ali ima više crvenkasto-smeđa leđa, tamnije tjeme i ušno pokrovno perje što je u kontrastu prema čišće bijeloj obrvi i grlu. Bokovi i strane prsa s riđom nijansom. Obrva je široka i naglo kvadratnog kraja. Ponekad blago miga repom. Često pjeva s dobro vidljivog mjesta. Pjesma sliči pjesmi trstenjaka cvrkutića, ali je malo mekša i življa, prepoznaje se prije ili kasnije po nizu izvučenih, rastućih, malom slavuju sličnih zviždukavih tonova, "we we wee wih". Znak za opasnost "trrrt".

Prosjecna duljina/raspon krila:
12,5/null

CRVENDAĆ

[img] [/img]

Lat: Erithacus rubecula


Hr Radović Sušić: Crvendać
Hr Rucner: Čučka crvendać
Eng: Robin
De: Rotkehlchen
It: Pettirosso
Opis ptice:
Gnijezdi uobičajeno u vrtovima, šumama, parkovima i živicama, u podarktičkom području tipično u bujnim crnogoričnim šumama. Prilično nenametljivog ponašanja, ali nije plašljiv.Skakuće uokolo po tlu u dugim skokovima, hoda uspravno, klanja se. Ad. karakteristično rđavo-naranđast po čitavim prsima i također nagore preko čela. Juv. smeđ s gustim žućkasto-smeđim točkama i tamnom ljestvičastom šarom, mitari u ad. ruho pri kraju ljeta. Pjeva s niskog mjesta, često u zaklonu, ali također i s vrhova drveća, grmlja itd. Pjesma kristalno jasna, počinje vrlo visokim tonovima, tada prelazi u munjevito brzi niz divljih žuborećih tonova, zastaje, ide ponovo. Jesenska i zimska pjesma su tiše, mnogo sjetnije. Tipičan zov je niz tvrdih, odrešitih kliktaja, "tic-ic-ic-..", zvuči kao starinski sat kad se navija. Također izuzetno visoko, sitno "tseeh" (vidi crni kos i plazica vuga). Noćne selice iz sjeverne i istočne Evrope ispuštaju sitno, slabo, malo oporo "tsEE-e".

ČVORAK

[img] [/img]

Sturnus vulgaris - Čvorak


________________________________________

Klasa AVES - Ptice
Subcl. NEORNITHES
Superordo NEOGNATHAE (ptice letačice)
Ordo PASSERIFORMES (Ptice pevačice)
Familia STURNIDAE
Foto galerija

Opis: Do 21 cm veličine. Crnkasto perje purpurnog sjaja sa gustim, belim tačkicama, naročito kod mužjaka u zimskom periodu. Rep je kratak, a kljun žut i šiljat.
Stanište: Listopadne šume do 700 mnv, gajevi livade, kulturna stepa, voćnjaci i parkovi.
Bionomija:
Status: Selica, (01.04. – 20.09).
Gnežđenje: Gnezdo smešta u duplje, otvorima i pukotinama građevina, lesnim odsecima. Vreme gnežđenja: 15.04. – 15.05. Gnezdo koristi više puta.
Broj gnežđenja: Jedno i dva naknadno.
Broj jaja: 5-9 (6).
Prosečan broj mladunaca: 3-6.
Ishrana: Insekti, crvolike životinje, puževi, bobice, trešnje.
Zaštita: Nije zaštićena vrsta.

ĆUBASTA ŠEVA

[img] [/img]

Naziv ptice:Ćubasta ševa

l
Lat: Galerida cristata
Hr Radović Sušić: Kukmasta ševa
Hr Rucner: Kukuljava ševa
Eng: Crested Lark
De: Haubenlerche
It: Cappellaccia
Opis ptice:
Prilično česta u suhim, otvorenim zemljištima sa rijetkim raslinjem, duž puteva i na otvorenim mjestima u gradovima. Često se viđa blizu žitnih silosa, duž nasipa i, u priobalnim krajevima, oko dokova. Napadna, šiljata kukma (poljska ševa ponekad može podići tjeme u tupu kukmu), koja ju razlikuje od svih ostalih ševa osim zagasite ševe (vidi). Prilično svijetao, dug i težak kljun. Svjetlije smeđa (s malo oker nijanse) s rasutim oznakama na leđima. Često neustrašiva. Trči brzo. U letu izgleda krupnokrila i kratkorepa. Nema bijeli stražnji rub krila, a strane repa su oker boje. Juv. ima kraću kukmu i svijetlu ljestvičastu šaru na leđima. Zov jasan, sjetan i malo trom, npr. "dee dee duh". Također promuklo mjaukanje "dwuee" i škripavo, kotrljajuće "drrUee". Pjesma djelomično jednostavna sa stankama, kombinacija jasnih zovova koji su većinom ispušteni s uzvišenog mjesta, djelomično tekuća, bogata oponašnjima, slično Calandrella ševama u letu.

Prosjecna duljina/raspon krila:
17/nul

DROZD PEVAČ

[img] [/img]

Turdus philomelos - Drozd pevač
.

________________________________________

Klasa AVES - Ptice
Subcl. NEORNITHES
Superordo NEOGNATHAE (ptice letačice)
Ordo PASSERIFORMES (Ptice pevačice)
Familia TURDIDAE
Foto galerija

Opis: Veličina ptice do 23 cm. Pege na donjoj strani tela su sitnije i duguljaste, ređe raspoređene. Leđna strana je maslinasto smeđa.
Stanište: Listopadne, mešovite, četinarske šume do 2 000 mnv., vinogradi, voćnjaci, parkovi.
Bionomija:
Status: Skitalica.
Gnežđenje: Gnezdo smešta uz stablo na visini od 1-7 m. (01.04. – 01.06. i 01.06. – 15.06.) i koristi ga samo za jedno gnežđenje.
Broj gnežđenja: Dva i jedno naknadno.
Broj jaja: 4-6 (5).
Prosečan broj mladunaca: 3-4.
Ishrana: Insekti, crvolike životinje, puževi, bobice.
Zaštita: Zaštićena kao “Prirodna retkost”

PUZAVAC

[img] [/img]

Lat: Certhia brachydactyla



Hr Radović Sušić: Dugokljuni puzavac
Hr Rucner: Kratkoprsti puzavac
Eng: Short-toed Treecreeper
De: Gartenbaumläufer
It: Rampichino
Opis ptice:
Gnijezdi u srednjoj i južnoj Evropi u starijim bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima,obično na nižim nadmorskim visinama od puzavca kljukavca i to je osobito tako u južnom dijelu areala. Vrlo sličan puzavcu kljukavcu, ali za nijansu tamniji i manje rđav odozgo, a također ima svjetlosmeđu primjesu na bokovima. U ruci se obično može prepoznati po kraćoj stražnjoj pandži. Kljun prosječno malo duži od kljuna puzavca kljukavca. Zov snažan, jasan i sličan jelovoj sjenici "teeut", ponavljan u vrlo odvojenim intervalima ili u vrlo tipičnim "kapajućim" nizovima (kristalno jasnim) koji ubrzavaju do brzog kasajućeg ritma i padaju naglaskom. U dodatku, može se čuti "srree", vrlo slično puzavcu kljukavcu (ali rjeđe), a kratko "tit" od letećih ptica. Pjesma s tužnijim tonom (kao kod jelove sjenice) od pjesme puzavca kljukavca, to je kratka jasna fraza s malo trzavim ritmom, "TUte toh etitITT", završna nota naglaskom blago raste.

Prosjecna duljina/raspon krila:
13/null

DUGOREPA SENICA

[img] [/img]

Lat: Aegithalos caudatus
Hr Radović Sušić: Dugorepa sjenica
Hr Rucner: Dugorepa sjenica
Eng: Long-tailed Tit
De: Schwanzmeise
It: Codibugnolo
Opis ptice:
Gnijezdi prilično često u bjelogoričnim i miješanim šumama, često s lješnjacima ili gustim žbunjem. Gnijezdo vješto izgrađeno, kupola obložena lišajevima i smještena u grmlju ili rašljama grana. Zimi se može vidjeti u društvu s drugim sjenicama, ali se uvijek drže zajedno u malim jatima, čak unutar lutajućeg jata sjenica. Vrlo dug rep (u većini areala) je karakterističan. Britanska i irska podvrsta A.c.rosaceus ima bijelu glavu sa širokom crnom prugom iznad oka, jaku ružičasto-bljedožućkastu nijansu na ramenima, trtici i nečisnici, te bjelkaste krilne plohe. Juv. ima tamne obraze, manje ružičastog i kraći rep. Ad. sjeverne/istočne podvrste A.c.caudatus ima posve bijelu glavu, bjelja krila, izgleda mnogo bjelja. Na sjeveru srednje Evrope se javljaju prijelazni oblici. Španjolske dugorepe sjenice su vrlo garave, imaju prugaste strane glave, vino-crvenu nijansu na bokovima i skoro posve crna leđa; rep je razmjerno kratak. Ponašanjem nalikuje drugim sjenicama, ali rijetko dolazi do hranilica za ptice. Zovovi su suho "tserr" (slično cariću), kuckavo "tett" i također visoko trosilabičko "sreeh-sreeh-sreeh". Pjesma je sitno metalno čavrljanje u istom tonu, "seeh wiwiwiwiwi", slično pjesmi plavetne sjenice.

Prosjecna duljina/raspon krila:
16/null

GORSKI ZVIŽDAK

[img] [/img]

Lat: Phylloscopus bonelli
Hr Radović Sušić: Gorski zviždak
Hr Rucner: Gorski zviždak
Eng: Bonelli's Warbler
De: Berglaubsänger
It: Lu? bianco
Opis ptice:
Gnijezdi u srednjoj i južnoj Evropi u šumovitim planinskim područjima, prvenstveno u šumama hrasta plutnjaka i bora, ali i na nižim nivoima. Rijedak gost u sjeverozapadnoj Evropi. Svijetla maslinasto-smeđa gornja strana tijela (sivlja kod podvrste orientalis iz jugoistočne Evrope) sa zelenkasto-žutim rubovima letnih i repnih pera, zelenkasto-žutom nijansom na trtici (kod ad.) skupa s bijelom donjom stranom tijela i svijetlim ušnim pokrovnim perima su tipične oznake. Juv. obično ima tek nenapadan kontrast između leđa i trtice. Aktivan, obično se drži skriven u krošnji. Kad je uznemiren, javlja se glasnim, ali "svilenim", malo napetim "huu-eef", napadno dvosilabičkim s jednakim naglaskom na oba silabika. Varijanta zvuči sasvim kao zelendur, "dyooee". Često dvije vrste pjesme, jedna malo brža. U jugoistočnoj Evropi je zov različit, karakteristično "chiff", vrlo slično mladom vrapcu pokućarcu. Pjesma sekundu dugo, jednotonsko ćurlikanje, nježno i jasno, kao smijanje, sliči završetku pjesme šumskog zviždaka, "swee-wee-wee-wee-wee-wee".

Prosjecna duljina/raspon krila:
11/null

kRATKOPRSTA ŠEVA

[img] [/img]

Lat: Calandrella brachydactyla
Hr Radović Sušić: Kratkoprsta ševa
Hr Rucner: Ševa čevrljužica
Eng: Short-toed Lark
De: Kurzzehenlerche
It: Calandrella
Opis ptice:
Gnijezdi u južnoj Europi u otvorenim, suhim zemljištima, često na suhim blatištima. Sliči maloj svijetloj poljskoj ševi s razmjerno malo težim kljunom. Jasno svijetla obrva. Rđasto smeđa u novom ruhu. Jednobojno pješčano malo pokrilje, tamno srednje pokrilje. Donja strana tijela neisprugana, osim nekoliko rasutih točaka na prsima kod juv. (ad. august-septembar). Tamna mrlja sa strana vrata kod ad. je u pravilu teško vidljiva u prirodi, a ponekad je ni nema. Vrlo slična španjolskoj ševi, ali se ad. razlikuju od te vrste nepostojanjem ispruganih prsa, uopće svjetlijom i rđastijom nijansom, te također često, s veće blizine, tamnom mrljom sa strana vrata i dužim tercijalnim perima (koja prekrivaju vrhove primarnih pera). Zov sličan zovu poljske ševe, iako s više suhih cvrkuta, "drreet-it-it" ili "drri-e" itd. Pjev složen od kratkih, jednostavnih fraza, s malim varijacijama, rjeđe oponašanja, većinom suho cvrkutanje slično zovu. Sekundu duge fraze, s dobrom sekundom između, pjesma ide u skladu sa zamasima krila u valovitom pjevnom letu - poljskoj ševi slično brzo lepršanje praćeno silazećim klizanjem sa skupljenim krilima. Pjevni let lutajući i nepostojan na velikoj visini.

Prosjecna duljina/raspon krila:
15/null

KRINGLOV

[img] [/img

]Lat: Carduelis chloris
Hr Radović Sušić: Zelendur
Hr Rucner: Zelendur zelenac
Eng: Greenfinch
De: Grünling
It: Verdone
Opis ptice:
Gnijezdi prilično često u otvorenom, kultiviranom zemljištu sa suhim, grmovitim mjestima;također u vrtovima i parkovima. Zimi čest posjetilac hranilica za ptice. Ad. mužjak je privlačno žućkasto-zelen odozdo i maslinasto-zelen odozgo (boje najjarče ljeti). Ženka ima malo mutnije i više sivkasto-zelene boje, dok je juv. sivkasto-zelen i smeđ te isprugan. Sva ruha su obilježena jarkožutom bojom vanjskih repnih pera i rubova primarnih pera. Teško građen, ima prilično krupnu glavu i težak kljun. Let brz s dužim i dubljim valovima od npr. zebe bitkavice. Zov u letu brzo kotrljajuće "djururUT" ili tek kratko "djup", odrešitije od zebe bitkavice. Kad miruje, često ispušta uzbunu slično kanarincu, "diUwee" ili "dshUee". S povišenog mjesta (vrh drveta, TV antena) odaje snažnu, ćurlikavu pjesmu koja može ići i u letu, sličnom leptirovom. Jedna vrsta pjesme koja može prijeći u ćurlikavu pjesmu, kao i ići u kratkim pojedinačnim intervalima, je glasno izvučeno hripanje "djeeeesh" (slično pjesmi zebe nikavice).

Prosjecna duljina/raspon krila:
14,5/null

KROVARICA

[img] [/img]

Lat: Cettia cetti
Hr Radović Sušić: Krovarica svilovka
Hr Rucner: Krovarica svilovka
Eng: Cetti's Warbler
De: Seidensänger
It: Usignolo di fiume
Opis ptice:
Gnijezdi u južnoj i zapadnoj Evropi, u gustom i niskom raslinju uz jarkove, vodene tokove i močvare. Posljednjih se godina širi na sjeverozapad i uspostavila je gnijezdeću populaciju u Engleskoj. Drži se dobro skrivena i uvijek se teško opaža. Uočite neispruganu, tamnu crvenkasto-smeđu gornju stranu tijela, sivkasto-bijelu donju stranu i bijelu prugu nad okom (pomalu nalikuje cariću). Rep širok i zaobljen, izgleda raščupan. Često suče rep naniže ili na stranu. Krila kratka i zaobljena. Kljun tanak i šiljat. Spolovi slični. Češće se čuje nego što se vidi. Ima eksplozivno cmokotavo/pucketavo "pex". Znak za opasnost ljutito "tett-ett-ett-..", dosta slično cariću. Pjesma počinje iznenadno i završava naglo, vrlo je glasna i eksplozivna; često zvuči kao "tsi-tsi-chuut! CHUti-CHUti-CHUti!" Pjeva s dobro skrivenog mjesta.

Prosjecna duljina/raspon krila:
14/null

KRSTOKLJUN

[img] [/img]

Lat: Loxia curvirostra
Hr Radović Sušić: Krstokljun
Hr Rucner: Krstokljun omorikaš
Eng: Crossbill
De: Fichtenkreuzschnabel
It: Crociere
Opis ptice:
Specijalist za češere smreka; karakteristična ptica pojasa četinara. Broj jako promjenjiv, međutim, u nekim godinama smrekovi krstokljuni ispune šumu svojim glasovima, u drugim ih nedostatak sjemenja smreke nagoni da potpuno odsele. Tada se mogu pojaviti, u razmjerima najezdi, daleko van uobičajenog areala, moraju se zadovoljiti hranom za nuždu, npr; plodovima oskoruša. Ponekad vrlo neustrašivi. Obično gnijezdi od februara do marta, po najljućoj hladnoći. Masovni pokreti se tada mogu javiti u ranom ljetu. Van sezone gniježđenja lutaju u jatima (5-30 jedinki), revno se dozivajući tipičnom, metalnom zvonjavom "glipp-glipp-.." (borov krstokljun zvuči slično, vidi tu vrstu). Kad se hrane, manje su uočljivi: vise po smrekama (izuzetno po borovima), lepršaju s krupnim češerima u kljunu, tada marljivo i u tišini vade sjemenke, čuju se tek prigušeni "chuk-chuk" zovovi i štropot ispuštenih praznih češera. Pjesma (ponekad šestareći pjevni let) glasna, ali oklijevajuća, s upletenim zovom: "cheeree-cheeree cheuf glipp-glipp-glipp cheeree..". Mužjaci su crveni, ženke sivo-zelene (više žuto-zelene na trtici), juv. sivkasti i izrazito isprugani. Primjesa žutog na crvenom perju mužjaka nije sigurna oznaka imm. Kljun nije tako težak kao kod borovog krstokljuna.

MUHARICA CRVENOVOLJKA

[img] [/img]

Lat: Ficedula parva
Hr Radović Sušić: Mala muharica
Hr Rucner: Muharica crvenvoljka
Eng: Red-breasted Flycatcher
De: Zwergschnäpper
It: Pigliamosche pettirosso
Opis ptice:
Prilično česta, ali mjestimična u bujnim, sjenovitim, često malo vlažnijim dijelovima šuma, bjelogoričnih ili miješanih. U Britaniji rijetka selica. Gnijezdi u dupljama drveća. Ponašanjem slična brezovom zvižku. Miga repom (karakteristično). Bijele mrlje na osnovi repa. Ad. mužjak ima rđavo-naranđasto grlo. Ženka neopisivo bljedožućkasto-bijela na bradi/prsima. Jednogodišnji mužjaci (pjevaju i gnijezde) imaju ruho vrlo slično ženki. Pjesma počinje ritmično kao kod crnoglave muharice, završava karakterističnim nizom opadajućih (ne nestajućih) tonova, "sree...sree, sree, seewut seewut seewut seewut wut wut wiu wiu wiu wew". Zov; suho kotrljanje "serrrt", slabije od carićevog. Često se čuje jasno "TEElu" (uzbuna, uzbuđenje), poput "tek" grmuše čevrljinke.

Prosjecna duljina/raspon krila:
11,5/null

LIVADSKA TREPTALJKA

[img] [/img]

Lat: Anthus pratensis
Hr Radović Sušić: Livadna trapteljka
Hr Rucner: Trepteljka cikuša
Eng: Meadow Pipit
De: Wiesenpieper
It: Pispola
Opis ptice:
Gnijezdi uobičajeno na vrijesištima, pašnjacima, obalnim livadama, dinama; zimi se nalazni na poljima, nizinskim močvarama, morskim obalama. Slična trepteljki strljekavici, ali za nijansu manja, više sivo-zelena, ima nejasniju jagodičnu prugu i ravniju, dužu zadnju pandžu. Trtica vrlo slabo isprugana, vidljivo manje od leđa. Diže se skakutavim letom i ispušta tanko "ist-ist", 2 ili 3 silabika, vrlo različito od trepteljke strljekavice i ostrugaste trepteljke, ali vrlo nalik trepteljki vodarici (vidi). Znak za opasnost dvosilabičko, drhtavo "tirrEE". Kratak pjevni let. Pjesma jednostavna: nekoliko brzih oštrih noziva tonova, npr. "zi zi zi-zi-zi-zi-zu-zu zurrrr seea seea seea seea".

Prosjecna duljina/raspon krila:
14,5/null

MOČVARNA STRNADICA

[img] [/img]

Lat: Emberiza schoeniclus
Hr Radović Sušić: Močvarna strnadica
Hr Rucner: Strnadica močvarica
Eng: Reed Bunting
De: Rohrammer
It: Migliarino di palude
Opis ptice:
Gnijezdi često u i blizu trščaka, također u suhljim područjima, npr. mladoj crnogorici, zimi također posjećuje kultivirana polja, ponekad u društvu s drugim strnadicama i zebama, često u malim jatima. Mužjak u ljetnom ruhu lako prepoznatljiv po bijelom vratnom prstenu, crnoj kapuci i voljki. Vratni prsten je, u stvari, uglavnom pruga na zatiljku koja klinasto završava do kljuna (zausna pruga). Ženka ima izrazito označenu glavu, a svijetlo grlo je obrubljeno tamnim jagodičnim prugama. Bijela vanjska repna pera su vidljiva kad ptica širi rep. Može biti pomiješana sa ženkom i juv. šumske strnadice, ali se prepoznaje crnim prugama preko prsa i na bokovima, ne rđavim. Malo veća od male strnadice (iako ovo nije uvijek lako vidjeti) i također nema jednoliko rđavo-smeđe obraze (vidi mala strnadica radi više detalja za razlikovanje). Zov fino uvučeno "tseeU" i hrapavo "bzu". Pjesma prilično monotona, spora i skakutava, ali jako promjenjiva, često "tsee tsee, tseeA, tsisisirrr".

Prosjecna duljina/raspon krila:
15,5/null

VELIKI SLAVUJ

[img] [/img]

Lat: Luscinia luscinia


Hr Radović Sušić: Mrki slavuj
Hr Rucner: Veliki slavuj
Eng: Nightingale
De: Sprosser
It: Usignolo
Opis ptice:
Gnijezdi prilično često u istočnoj Evropi i baltičkom području, u lisnatim šumarcima i uz obale jezera u velikim sjenovitim guštarama. Vrlo nalikuje malom slavuju, ali se ponekad može raspoznati po sivljim leđima i manje živahnom crvenom repu skupa s rasutim sivim točkama po prsima. Juv. izgleda kao juv. mali slavuj (vidi gore). Pjeva sa zaklonjenog mjesta, skoro tokom čitavog dana, ali uglavnom noću. Pjesma sastavom sliči pjesmi malog slavuja, s nizom brzo ponavljanih tonova, ali je mnogo snažnija i manje melodična, sadrži više čegrtanja i karakteristične, daleko čujne, brze nizove dubokih "chok" tonova. Znak za opasnost je tvrdo, vrištavo, izvučeno "eehp", uporno ponavljano (najsličnije zovu bjelovrate muharice). Drugi zov je tvrdo kotrljajuće "errrr".

Prosjecna duljina/raspon krila:
16,5/null

PLANINSKI ANIFLAN

[img] [/img]

Lat: Acanthis flavirostris
Hr Radović Sušić: Gorska juričica
Hr Rucner: Gorska juričica
Eng: Twite
De: Berghänfling
It: Fanello nordico
Opis ptice:
Gnijezdi na gorskim tresetištima, također blizu morske obale. Zimi na kultiviranim nizinama, smetlištima, duž niskih morskih obala i na sličnim mjestima, gdje traži hranu u jatima po visokom korovu. Nije plašljiva, ali je nemirna i stoga teška za dobro vidjeti, često odlijeće daleko. Uopćeno, najviše nalikuje sjevernoj i običnoj jurčici. Često se udružuje s obje. U usporedbi sa sjevernom jurčicom, dužeg je repa, više žućkasto-smeđe nijanse i nema tamna područja na čelu i grlu; sliči ženki obične jurčice, ali je kljun sjajnožut (iako ljeti sivo-smeđ, kao kod ženke vrapca pokućarca), obrazi i prsa žuće smeđi, grlo bez oznaka mutno žuto (nije bjelkasto i prugasto), krilo ima svijetlu prugu kao sjeverna jurčica (vrhovi velikog pokrilja), nema tako očito bijelo na vanjskim primarnim perima kao obična jurčica. Noge crne. Mužjak ima ružičasto na trtici, iako je to vrlo teško opaziti u prirodi, osobito u jesen/zimu (kad smeđi čuperci nestanu). Najtipičniji zov je nazalno, hrapavo, fino "TWEit", koje je posve karakteristično i čuje se osobito iz velikih jata. Također običniji čavrljavi zov "jek, jek, jek", koji je najbliži zovu sjeverne jurčice i zebe nikavice, ali također i glasanju obične jurčice i zelendura. Pjesma čavrljava, isprepletena zovovima.

Prosjecna duljina/raspon krila:
13/null[img]

PLAVA SENICA

[img] [/img]

Parus caeruleus - Plava senica
________________________________________


Klasa AVES - Ptice
Subcl. NEORNITHES
Superordo NEOGNATHAE (ptice letačice)
Ordo PASSERIFORMES (Ptice pevačice)
Familia PARIDAE (Senice)
Foto galerija

Opis: Do 12 cm dužine. Gornji deo glave sa plavom mrljom, oivičen belom bojom. Očna pruga je crna, krila i rep su plave boje.
Stanište: Listopadne i mešovite šume do 1 500 mnv.
Bionomija:
Status: Stanarica.
Gnežđenje: Gnezdi se u dupljama na visini do 3 m. Vreme gnežđenja: 01.04. – 25.04 i 01.06. – 15.06. Gnezdo koristi za više gnežđenja.
Broj gnežđenja: Dva i jedno naknadno.
Broj jaja: 8-12 (10) i 6-10 (7).
Prosečan broj mladunaca: 5-9.
Ishrana: Insekti i njihove larve, pauci, bobice, jaja.
Zaštita: Zaštićena vrsta.